Oproštaj od Danijela
digg del.icio.us TOP
  Posted May 5th, 2012 by Zdenko  in Biciklizam | 8 komentara

Nema više našeg Danijela…

Sastavio: Mladen Lojen

Danijel Peroković 31.05.1961 – 04.05.2010.

Dragi naš Dado – Pero, kako smo te od milja zvali!
Pa zar je moguće da su već prošle dvije pune godine otkako si nas napustio? Dado, u ime svih biciklista, biciklističkih djelatnika, športaša i prijatelja, sa ovoga mjesta, na žalost, upućujemo ti posljednje riječi… Tako je započeo oproštajni govor Mladen Lojen prije dve godine na Dadinom sprovodu.

Đurđevac, tvoj rodni grad, koji je dao najbolje bicikliste u ex Jugoslaviji, među kojima si bio i ti, danas se oprašta od tebe. U ranom djetinjstvu zavolio si sport, bicikl. Kao trinaestogodišnjak započeo si svoju biciklističku karijeru u klubu Graničar iz Đurđevca. Đurđevac, grad biciklizma, bio je  niz godina domaćin najveće biciklističke utrke Zagreb-Đurđevac. Upravo tu je  nastalo veliko prijateljstvo svih biciklista diljem Hrvatske, a posebno biciklista Đurđevca i Zagreba.

Puno puta si nam pričao da ti je bio san kao klincu doći u Zagreb, na jedinu biciklističku pistu. Krajem sedamdesetih godina dolaziš na školovanje u Zagreb, ali prvo u Biciklistički klub Zagreb, postaješ njegov član i ostvaruju se tvoji dječački snovi. Svi u klubu odmah smo vidjeli da smo dobili jednog velikog zaljubljenika u sport, velikog sportaša, a još većeg prijatelja. Svakodnevno si trenirao sa nama, odlazio na pripreme te sudjelovao u našoj ekipi na utrkama, osvajavši vrijedne trofeje. Svjesni smo bili puno puta da ti nije lako; poslije utrka, treninga, mi smo otišli svojim kućama, a ti u đački dom gdje si boravio. I tako niz godina. Bio si i više nego skroman, nisi se nikada nikome htio nametati, međutim tvoj rad i požrtvovnost rijetko kome je moglo promaći. Uz sve to, ponosio si se svojim Đuđevcem, rujanskom utrkom Zagreb-Đurđevac, gdje si ti sa svojim mještanima na cilju pripremio najljepši doček za sve nas učesnike biciklističke karavane.

I ne samo to, nego i poslije cilja ovdje u Đurđevcu, pokazali ste svima svoje veliko srce gostoprimstva, poštovanja i želje za druženjem.

Po završetku tvoje takmičarske karijere, svoje biciklističko znanje prenio si na mlade Đurđevčane, oformio jaku juniorsku ekipu sa kojom si postigao vrijedne rezultate. Tim dječacima bio si i trener, i mehaničar i vođa puta i sve što je trebalo. A isto tako sa nama starijima uvijek si bio prvi u bilo kakovoj organizaciji.

Biciklistički kamp na Lošinju bio je nezamisliv bez tebe, bez tvojih majci ,kapa, svakodnevnih tvojih pošalica. Još prije tri godine pokazao si svima nama kako se biciklom penje na najviše vrhove Italije. Nisi se predavao do zadnjeg trenutka, bio si veliki borac kako to mi biciklisti kažemo. Na žalost, bolest je bila jača.

Sada, na kraju, još jedno veliko hvala za sve što si napravio za hrvatski biciklizam, za sport i za sve nas.

Želio bih da proslavimo Danijelov život kroz ovih nekoliko sljedečih slika: 

Danijel ispred svoje kuće sa familijom i prijateljima, 2004 

Danijel sa prijateljima: Lošinj 2001 godine 

Danijel sa prijateljima: Lošinj 2003 godine 

Danijel sa prijateljima: Lošinj 2003 godine 

Danijel sa prijateljima: Lošinj 2003 godine

Danijel i prijatelji: Lošinj 2005 godine

Danijel, Domagoj i Vesna: Lošinj 2005 godine

Danijel i prijatelji: Lošinj 2005 godine

Danijel sa prijateljima: Lošinj 2005

Danijel sa prijateljima: Lošinj 2005

Danijel sa prijateljima: Bormio 2007

Domagoj, Danijel i Zdenko: Bormio 2007

Bormio 2007: Ivan, Zdenko, Danijel i Mladen

Danijel i prijatelji: Bormio 2007 godine

Na vrhu Passo dello Stevio: Mladen, Danijel, Marijan i Zdenko

Danijel sa prijateljima: Lošinj 2007

Danijel sa prijateljima: Lošinj 2007

Danijel sa prijateljima u goricama 2009: Željko, Danijel, Ivan, Bobe i Mladen

„Susret generacija“, Šenčur, 2009

Danijel sa prijateljima: „Susret generacija“, Jezersko, 2009

U Molvama kod familije, 2009 godine

U Đurđevcu ispred svoje kuće 2009 godine: Danijel sa prijateljima

U Đurđevcu na treningu 2009 godine: Danijel sa prijateljima

U Đurđevcu na treningu 2009 godine: Danijel sa svojim sinom Domagojem

Danijel je sišao sa bicikla po posljednji puta…

 

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

8 komentara to “Oproštaj od Danijela”

  1. Comment by Ivan Colig:

    Zdenko kao sto si napisao, Danijel je bio pravi borac i nije se nikad predao, cak ni u najtezim trenucima.
    Zauvijek ce ostati dragi prijatelj u mojim mislima.
    Ivan

  2. Comment by Visnja:

    Dragi prijatelji
    Vijest o Danijelovoj smrti me je veoma potresla. Zahvaljujuci Veri i Zdenku provela sam sa vama dva nezaboravna ljeta na Losinju. Divim se i cijenim vase drustvo. Znam da ste izgubili jednog velikog prijatelja i suosjecam sa vama i njegovom familijom.
    Veliki pozdrav svima.
    Visnja iz Svicarske

  3. Comment by Marina sabolovic:

    Dragi Zdenko,
    gledam ove slike, citam Danijelovu pricu, pricu mog jedinog brata po prvi put i placem. Kako da ti zahvalim za trud koji si ulozio da objedinis sve one lijepe momente iz bratovog zivota koji su uglavnom vezani uz biciklizam i sve vas drage prijatelje koje je upoznao putem tog sporta? Ja i moja familija postali smo u jednom trenutku dio vaseg biciklistickog drustva kojeg pamtim samo po lijepim i nezaboravnim trenucima.Svi ste izuzetno dragi ljudi.Hvala Vam za sve tople izraze sucuti.

    Marina

  4. Comment by Zdenko Kahlina:

    Draga Marina, ove tvoje lijepe rijeci su mi najveca nagrada. Primi jos jednom moju i Verinu sucut, a Dado ce zauvijek biti u nasim srcima. Uskoro cu postaviti jos jedan blog, sa naseg putovanja po Italiji 2007 godine, gdje je Dado bio u glavoj ulozi… pozdrav!

  5. Comment by Vesna Petrovic Perokovic:

    Dragi Zdenko!

    U moje ime i ime nasih sinova Domagoja i Petra od srca ti zahvaljujem na trudu koji su ulozio i prikazao biciklisticku pricu naseg Dade, ili kako ste ga vi biciklisti zvali Pere, na vrlo lijep i za nas dirljiv nacin. Ovo je osobito vazno za naseg Domagoja kojemu je Dado bio i ostao veliki idol i uzor. Za Petra, koji ima samo 4 godine, sve ce ovo tek biti vazno u buducnosti.

    Danijelu je biciklizam bio puno vise od hobija i ponekad sam se i sama ljutila sto sam po vaznosti bila iza biciklizma. Uzivao je u svemu vezanom za biciklizam, bilo da je rijec o trenerskim danima, ljetnim campovima na Losinju, susretima biciklista ili avanturama po talijanskim planinskim prijevojima. Tako je i mene i djecu zarazio na neki nacin biciklizmom, ali i cijelom atmosferom vezanom uz te susrete. Bili su nam to nezaboravni trenuci. Svoju borbu s opakom bolescu cesto je opisivao biciklistickim terminima. U tome je imao veliku podrsku brojnih biciklista rekla bih diljem svijeta, a osobito onih vezanih uz losinjske biciklisticke campove. Brojni su ga biciklisti ispratili i na njegovoj posljednjoj “utrci” te im se ja ovim putem od srca zahvaljujem. Bio je veliki borac, osobito u svojoj bolesti, pun ideja i optimizma i voljela bi da ga takvog zadrzimo u mislima i srcima.

    Vesna

  6. Comment by Igor Mitrovic:

    Postovani Zdenko,
    Najiskrenije Vam se zelim zahvaliti na divnom oprestaju od naseg Dade. Vasim postingom ste omogucili i nama koji za Dadin biciklisticki zivot znaju iz razgovora s njim (na zalost ne i iz sudjelovanja u istom) da se jos jednom uvjere da je Dado bio predivan covjek ma gje se nasao – jedan od on onih kakvi se rijetko srecu bilo gdje u svijetu. Svima nama koji smo ga znali i voljeli Dadin odlazak je tezak – Dado ce nam zauvijek nedostajati.
    Igor
    San Francisco

  7. Comment by Heni:

    Nisem vedel da Danijela ni več. Čeprav je od Danijelove smrti minilo že več mesecev, izrekam vsem njegovim moje iskreno sožalje.

    prijatelj
    Dare Henigman – Heni

  8. Comment by Silvije_KC:

    Pravi koktel osjećaja kad ovo čitam i gledam slike. Tuga, zahvalnost, ponos i nada da ćemo se sresti opet tamo negdje na nebeskim brdima. Upoznao sam Danijela preko zajedničkog prijatelja Damira (ZG). Još i danas se sjećam kako mi je s ponosom pokazivao medalje, slike, pričao o utrkama. Kao svaki pravi biciklist u srcu odveo me je do svoje jurilice …
    Kad je do mene stigla vijest… nisam vjerovao.

    … do nekih novih susreta …

Leave a Reply