Orao iz Pivke
digg del.icio.us TOP
  Posted May 28th, 2014 by Zdenko  in Biciklizam | 8 komentara

Sportske legende

Sastavio: Zdenko Kahlina

»Ma sem se pobu!»
Kada sam 1972 godine došao na svoje prve proljetne biciklističke pripreme u Medulin kod Pule, tamo se nalazila cijela Jugoslavenska državna reprezentacija. Sve vozači o kojima sam već godinama samo slušao na radiju ili čitao u novinama: Radoš Čubrić, Andrej Boltežar, Franc Škerlj, Tanasije Kuvalja, Cvitko Bilić, Janez Zakotnik, Eugen Pleško i mnogi drugi. Naravno, među njima je bio i legenda tadašnje biciklističke generacije Florijan (Rudi) Valenčič, kojega su svi prijatelji vozači zvali “Floki”.

Florijan Rudi Valenčič 1967 godine

Rudi je tada već bio na zalasku svoje karijere i to su mu bile zadnje “pripreme” na kojima je bio. Sjećam se kako sam ga sa strane promatrao i divio se njegovom stilu vožnje na biciklu. Kada bi se sreli negdje na cesti u okolici Pule (nismo trenirali u istoj grupi), već iz daleka sam među svim vozačima mogao prepoznati njegov stil i njegovu pozu na biciklu.

Sa priprema u Medulinu 1972 godine

Te godine nastupao sam na puno utrka, jer bila je to moja prva “ozbiljna” sezona među seniorima. Na nekim trkama te godine sreo sam se ponovno sa Rudijem Valenčičem i bio sam ponosan da se mogu voziti sa njime “rame uz rame”. Posebno se sjećam utrke od Delnica do Zagreba, kada sam u grupi primjetio Rudija, vozio se pokraj njega i čuo ga kako teško diše. U glavi su mi misli odlazile na sve one velike pobjede koje je on postigao i onako sam u sebi govorio:» uh, kada bih barem ja mogao pobjediti na takvim utrkama»!

Rudi Valenčič roden je 26. srpnja, 1941 godine. Rodom je iz Pristave, malog sela kod Pivke u Sloveniji, a živio je u Postojni. Bila su tri brata Valenčiča koja su vozila za ljubljanski «Rog»: Rudi je bio najstariji, pa onda Jože srednji brat i najmlađi brat Pavle. Ja sam najviše vozio u generaciji sa Jožetom Valenčičem, ali ovo je priča o najstarijem Valenčiču.

Cvitko Bilić i Rudi Valenčič su vjenčani kumovi

Rudi Valenčič uvijek na čelu utrke

Evo kako je Rudi došao u biciklizam. Rano je zavolio biciklizam, dugo je vozio samo sa svojim prijateljima iz sela i kada je došao u ljubljanski «Rog», naslučivalo se da mladi Valenčič ima predispoziciju univerzalnog vozača.

Jednoga dana u ljetu 1961 godine došao je na klubski trening u ljubljanski Rog. Krenuo je sa grupom, ali onako bez iskustva sa teškim polu-trkačim biciklom kojeg je imao nije bilo lagano. U jednom zavoju na cesti prema Vrhniki pad je bio neizbježan. Još dok je ležao na cesti, netko je trenera Zanoškara zapitao « tko je pao ? ». Zanoškar je odgovorio : « Pivčan je na tleh ! »

Rudi se brzo dignuo, otresao prašinu i rekao : »Ma sem se pobu! », i već je skočio na bicikl u potjeri za grupom. Tako je započela karijera « Orla iz Pivke », koji je u razdoblju od 1961 – 1973 godine, zajedno sa svoja dva brata, Jožetom i Pavleom, kao član « KK Roga » osvojio sedam naslova seniorskog ekipnog državnog prvaka

Od prvih dana postao je najbolji prijatelj sa Francom Škerljom. Njih dvojica su proveli svoje karijere stalno vozeći zajedno, u istome klubu (Rog) ili u reprezentaciji.

Bilo mu je svejedno kuda se utrka vozi. Ravnicom ili uzbrdo, po suncu ili kiši. Sve pobjede koje je ostvario, a bilo ih je mnogo, ostvarene su zaista samo vlastitim snagama. Pobjeđivao je uvijek boljom kondicijom, većom snagom i hrabrošću od svojih protivnika. Nije se puno oslanjao na pomoć drugova iz ekipe, uvijek je vozio „svoje“ utrke. Bio je uvijek spreman na podvige, na bjegove od grupe, spreman da jakim tempom iscrpi konkurenciju.

Bio je „vladar“ nizbrdica i to naročito onim najstrmijim i sa oštrim krivinama. Tu nije imao konkurencije, ne samo u zemlji nego i u svijetu. Na amaterskom „Tour de France-u“ u konkurenciji najboljih svijetskih amaterskih biciklista, ako se Rudi nalazio među vodećima na vrhu brda, na cilj je obićno stizao sa prednošću. Najveći broj onih koji su pokušali da ga prate bili su zadovoljni ako nisu doživjeli težak pad.

Rudi je svoj nadimak «Orao iz Pivke» zaradio 1966 godine, kada je na utrci «Kroz Jugoslaviju» u etapi od Titograda (danas Podgorica) do Kotora na obali, pobjedio strmoglavivši se nizbrdo od vrha Lovčena. Samo oni koji su prošli tom cestom, mogu shvatiti kakav je podvig Rudi tada napravio, jer to je cesta sa serpentinama, spust dug oko 10 km, gdje ako napraviš pogrešku nema ti spasa – letiš preko ograde u provaliju.

Pobjednik etape u Budvi: Rudi Valenčič – Floki, koji je ostavio iza sebe mnogo poznatijeg Gestu Petersona, jednoga od legendarne brače  Peterson.

Sjajnu pobjedu na utrci „Kroz Jugoslaviju“ ostvario je 1964 godine, iako je prije utrke tražio saveznog kapetana Veselina Petrovića da ga oslobodi učešća zbog premorenosti.

Ekipa Jugoslavije 1964 godine sa lijeva na desno: Andrej BOLTEŽAR-Buldi, Šime BAJLO, Tone UKMAR, Rudi VALENČIČ-Floki, Franc ŠKERLJ, Cvitko BILIČ

Rudi VALENČIČ – Floki na najvišoj stepenici

Te godine vožena je najduža utrka. Imala je 18 etapa, a ukupna dužina staze bila je rekordnih 2,142 kilometra. Sudjelovalo je 13 stranih ekipa i ukupno 114 vozača. Start je bio u Skopju, a na startu favorit je bio Njemac Ekstain, član ekipe koja je 1961 godine osvojila naslov svjetskih prvaka.

Da se ne zaboravi, evo samo nekih od ukupno 18 etapa koje su vožene te godine:

Skoplje – Niš 210 km

Niš – Beograd 226 km

Beograd – Zvornik 160 km

Nova Gradiška – Karlovac 202 km

Karlovac – Pula 230 km

Pula – Nova Gorica 207 km

Nova Gorica – Vršič 109 km

U trečoj etapi od Niša do Beograda, Valenčič je bio najbrži i žuta majca došla je u njegovo vlasništvo. Došla i ostala u svih petnaest preostalih etapa. U toj trečoj etapi Valenčič i Roner iz Maribora, su diktirali oštar tempo, lomili protivnike riješeni da ostvare što veću prednost. Silinu i tempo kojim je vozio Valenčič, nije izdržao niti Roner, a niti iskusni Bugarin Ilijev – poklekao je u samom sprintu ulicama Beograda.

Foto izvještaj sa 4. etape utrke Kroz Jugoslaviju , Beograd – Zvornik 160 km

Slika 7 : Rudi Valenčič vozi po velikoj vručini

Slika 8 : Valenčič i Španinger se hlade vodom.

Slika 9 : gledaoci vodom zaljevaju Flokija

 Vozio je Valenčič snažno, hrabro, ne štedeći snagu i kada je u 14. etapi, koja je završila na Vršiću, stigao prije Škerlja (bio je četvrti, a Škerlj peti). Već tada se znalo tko će biti i ukupni pobjednik te godine.

Pojedinačni kronometar se vozio Ljubljane do Novoga Mesta u dužini od 41 km. Pobjednik je bio Danac Olle Ritter (jedan od najboljih profesionalaca tog doba u vožnji na kronometar), u vremenu 51:27, sa prosječom brzinom od 47,307 km/h. Rudi Valenčič je vozio 52:47 minuta, što je bilo dovoljno za drugo mjesto u etapi i dovoljno da sačuva svoju žutu majcu vodećeg u generalnom plasmanu.

Prije toga, tri puta je Rudi vozio na utrci «Kroz Jugoslaviju». Prvi puta 1961 godine odustao je zbog kvara, 1962. bio je peti, 1963. devetnaesti. I poslije ove pobjede vozio je dobro, 1966. bio je treči, 1967 završio je kao osmi. Godinu dana kasnije ponovno je pobjedio jednog svjetskog prvaka i jednog od najboljih vozača svih vremena na svijetu.

Tone Kunaver, Rudi i Jože Valenčič

Franc Škerlj, Stane Božičnik i Rudi Valenčič nakon ekipne pobjede na utrci Alpe – Adria

Te 1968. godine ekipu Svedske predvodio je svjetski prvak iz 1967 godine Gesta Petterson, a pokraj njega u ekipi su vozili i njegova tri brata i naravno – Gesta Petterson je proglašen za favorita.

I bio je to kao i Ekstein ranije, favorit samo do treče etape. Tada je naime Rudi Valenčič odlučio da napadne. Vozio je dugo sam, gotovo 20 km pred ciljem u Sarajevu. Tada ga je dostigao Petterson, vozili su zajedno do samog grada i kada su svi koji su ih pratili u karavani, kao i brojni gledaoci duž staze, već žalili Valenčiča, smatrajući da će snažni Šveđanin lako u finišu pobjediti, Rudi je nadmašio sebe. Cilj etape je bio na brdu, usponu na poznatu Širokaču i Valenčič je uspio ostaviti Pettersona iza sebe i pobjediti. Bila je to njegova legendarna pobjeda, jer je večina sudionika utrke do cilja došla gurajući bicikle.

23. utrka Kroz Jugoslaviju – cilj etape na zloglasnoj Sarajevskoj ŠIROKAČI- dvokilometarski uspon sa preko 26% strmine.

Na slici lijevo je Talijan Bolcan (slika lijevo) koji je bio jedan od onih koji su «pješačili» do cilja.

ŠIROKAČA, gdje je bio cilj etape je zloglasni dvokilometarski uspon sa preko 26% strmine po lošoj cesti (kocka). Strmina je tolika, da ako nisi mogao na biciklu, jednom kada staneš, a želiš doći do cilja na vrhu, moraš skinuti cipele (sprinterice), jer zbog velike strmine nisi mogao normalno hodati sa cipelama na nogama. Nakon 150 prevoženih kilometara tokom etape, bilo je to veliko iskušenje za mnoge.

Ekipa Jugoslavije 1969 godine od lijeva na desno :

Franc HVASTI, Tone KUNAVER, Laslo PAVLIK, Radoš ČUBRIĆ, Rudi VALENČIČ-Floki, Franc ŠKERLJ, Cvitko BILIĆ

Rudi VALENČIČ i njegov trener Zvone ZANOŠKAR

Da spomenem samo neke od Rudijevih najboljih rezultata:

Rudi Valenčič bio je sudionik Olimpijskih igri u Meksiku 1968 godine, dvostruki je pobjednik utrke «Kroz Jugoslaviju» 1964 i 1968 godine, zauzeo je odlično drugo mjesto na utrci «Oko Austrije» 1967 godine. Na amaterskoj utrci oko Francuske, poznatoj pod imenom „Tour de Avenir“, Rudi je 1963 godine pobjedio 7. etapu, a naredne 1964 godine zauzeo je odlično 19 mjesto u generalnom plasmanu. Bio je cestovni državni prvak 1964 i 1967 godine, a 1966 je zauzeo još uvijek odlično treče mjesto. Dva puta je pobjeđivao na poznatoj utrci „Kroz Hrvatsku i Sloveniju“, a jednom na etapnoj utrci “Kroz Srbiju” (1964). Sa svojim klubom Rog-om, osvojio je sedam ekipnih naslova na državnim prvenstvima.

Sudionici Olimpijskih igara u Mexicu 1968 s lijeva na desno:

Franc ŠKERLJ, Cvitko BILIČ, Rudi VALENČIČ i Tanasije KUVALJA

To su samo njegovi najbolji rezultati, uz sve to Rudi je pobjedio na 163 jednodnevnih utrka širom zemlje kao i u inozemstvu. Rudi Valenčič je bio veliki potencijal našega biciklizma. Za skromnog i mirnog Rudija nije bilo teške utrke.

Dvije „žute majice“ – Floki i Lola Novaković

Rudi na startu utrke u Zagrebu 1972 godine

Taj izvanserijski talenat nije bio iskorišten u potpunosti. U to doba bio je dobro znano ime u biciklističkim krugovima, te je bio „na oku“ mnogih menađera iz profesionalnih timova zapadne Evrope. Međutim u to doba, sportašima iz socijalistićkih „istočnih“ zemalja, bilo je teško dobiti dozvolu lokalnih saveza za odlazak u inozemstvo, pa Rudi nikada nije potpisao profesionalni ugovor.

Rudija Valenčiča sam ponovno sreo prošle godine (2009) u Kranju na prvom «Susretu Generacija», koji sam ja organizirao u suradnji sa mojim prijateljem iz Slovenije, Bojanom Ropretom i njegovim klubom «KK Bam.bi». Bilo mi je neopisivo drago ponovno sresti legendu slovenskog biciklizma. Moram priznati da Rudi odlično izgleda, iako više ne trenira. Na Jezerskome, gdje smo organizirali druženje, bio je Rudi ponovno u društvu sa Radošem Čubrićem, Francom Škerljom, Janezom Žirovnikom, Ivanom Levačićem i mnogim drugim biciklistima iz njegove generacije. Došao je zajedno sa svojom braćom Jožetom i Pavleom.

Izmjenjene su na jezerskome uspomene na dane, kada su svi oni vladali sportom i bili poznati širom svijeta.

Susret Generacija 2009 godine: Rudi i Jože Valenčič, na Jezerskom 

Susret Generacija 2009 godine: Zdenko sa svojim uzorom Rudijem Valenčičem i Stanetom Božičnikom 

Susret Generacija 2009 godine, legende ponovno zajedno: Škerlj, Čubrić, Žirovnik, Levačić i Rudi  Valenčič, na Jezerskom

Rudi je sada u penziji i dan danas živi u svojoj Postojni, gdje je godinama radio u poznatoj «Postojnskoj jami» kao jamski vodić.

Na kraju, evo još nekoliko starih slika:

Zdenko Kiš iz Zagreba sa Rudijem na startu

Ekipa ljubljanskog “Roga” na trkalištu u Zagrebu: J. Valenčič, R. Valenčič, Nučič i Tone Kunaver

Slavna ekipa ljubljanskog “Roga”  – Rudi kao pobjednik

Ekipa ljubljanskog “Roga”  sa Rudijem

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

8 komentara to “Orao iz Pivke”

  1. Comment by Heni:

    Spominjam se dni, ko sem kot 16 letni mulo prišel včlanit v Rog in sem z spoštovanjem gledal kolesarje v zelenih dresih, med katerimi je bil tudi OREL iz Pivke. Tekli smo po ljubljanskem Golovcu in mislim, da je bil to eden zadnjih Rudijevih treningov v njegovi uspešni karieri.

  2. Comment by miro:

    Zdenko,cestitam i zahvaljujem se na tvojim reportazama i sijecanjima na nekadasnje bicikliste,legende, tako i mladi mogu nesta saznati o dobrim starim vozacima.Bravo…
    pozdrav svima od Ante Grbese

  3. Comment by sprzątanie grobów:

    Just wanted to mention your blog is incredibly sensible. I usually like to hear thusme issue new about this mainly as a result of I have the similar blog in my Country on this subject so this help´s me lots. I did a groundwork on a theme matter and observed a very smart range of blogs but nothing like this.Thanks for sharing such a lot in your blog.

  4. Comment by Betty:

    I love your blog.. very nice colors & theme. Did you create this website yourself? Plz reply back as I’m looking to create my own blog and would like to know wheere u got this from. thanks

  5. Comment by Divina Wenclawiak:

    I enjoyed reading & I must say that I was very impressed with your writing skills. Keep up the good work it’s very refreshing to see someone like you :)

  6. Comment by Luigi Kleeb:

    Hi there! Someone in my Myspace group shared this site with us so I came to check it out. I’m definitely enjoying the information. I’m bookmarking and will be tweeting this to my followers! Exceptional blog and great style and design.

  7. Comment by Allison Loughnane:

    I do not even know how I ended up here, but I thought this post was a great posting. I do not know who you are talking about, because I don’t follow cycling, but definitely you are going to a be famous blogger if you aren’t already ;) Cheers!

  8. Comment by Harris Meade:

    I’d have to check with you here. Which is not something I usually do! I enjoy reading a post that will make people think. Also, thanks for allowing me to comment!

Leave a Reply