Olimpijac, JOŽE VALENČIČ
digg del.icio.us TOP
  Posted July 18th, 2016 by Zdenko  in Biciklizam | Jos nema komentara

Sportske legende

Sastavio: Zdenko Kahlina

Milena generacijo…
Prije nekoliko godina (2009) po ljeti, na «Susretu generacija», koji sam uz pomoć prijatelja Bojana Ropreta organizirao u Kranju, sreo sam mnoge bivše asove jugoslavenskog biciklizma iz perioda od 1950 – 1990tih godina. Bio je tamo i nekada poznati ‘as’ Jože Valenčič. Ovo je priča o njegovoj biciklističkoj karijeri.

“Časi, zlati časi, kam ste se zgubili,
kakor da bi kamen v vodo potopili.”
(Jože Valenčič)

Jože Valenčič na Jezerskom 2009 godine

Okupilo se na jezerskome preko 170 biciklista iz Srbije, Hrvatske i Slovenije. Došlo ih je dosta i iz inozemstva, gdje su otišli „trbuhom za kruhom“.

Zdenko u razgovoru sa Jožetom Valenčičem

Posebno mi je ostao u sjećanju susret sa mojim starim konkurentom iz ljubljanskog „Roga“ i kranjske „Save“ – Jožetom Valenčičem. Da je bilo vremena, mogli bi nas dvojica danima pričati o događajima iz biciklizma, iz doba dok smo bili veliki suparnici. S obzirom da ja nikad nisam dostigao njegove rezultate i sakupio toliko iskustva, moja priča bi bila dosta kratka.

Jože Valenčič i Janez Žirovnik na startu „Susreta Generacija 2009“

Rođen u malom selu Pristava kod Pivke 26. Siječnja 1948 godine, po struci je krojač. Od prve godine svog takmičenja bio je član ljubljanskog “Roga” i ostao je njihov član sve do 1973 godine. Tada je pristupio “Savi” iz Kranja gdje je ostao do « prisilnog » završetka svoje karijere 1977 godine.

U cijelom tom razdoblju bio je stalni član jugoslavenske reprezentacije, zajedno sa starijim bratom Rudijem. Nastupio je na Olimpijskim igrama u Munchenu, na tri svjetska prvenstva, dva puta je nastupio na največoj amaterskoj utrci “Berlin-Prag-Waršava” (Trka Mira), dva puta je vozio “Oko Alžira”, dva puta na “Mediteranskim igrama”, čak četri puta je nastupao na “Balkanijadi”, osam puta je vozio utrku “Kroz Jugoslaviju”, sedam puta je startao na etapnoj utrci “Alpe-Adria”, jednom na iznimno teškoj etapnoj utrci u Italiji “Settimana Bergamasco”, jednom na najpoznatijoj amaterskoj utrci “Tour de’l Avenir” u Francuskoj… to su sve samo neki od brojnih Jožetovih uspjeha i nastupa u državnoj reprezentaciji.

Naravo, Jože je svake godine, kao član svojih klubskih ekipa “Roga” i kasnije “Save”, bio redovni sudionik brojnih državnih i republičkih prvenstava. U svojoj dugoj 10-godišnjoj biciklističkoj karijeri osvojio je više od 10 naslova državnog prvaka, a još više puta je bio među prvom petorkom na cilju.

Najviše žali za propuštenom prilikom na svjetskom prvenstvu u Engleskoj 1971 godine. Tamo je bio u bijegu sa jednom manjom grupom vozača, osjećao se snažno i dobro raspoložen za odličan rezultat, ali mu je pad pred samim ciljem pokvario sve planove. Tako je propustio da postigne “rezultat karijere”.

Jože Valenčič je važio za jednog iznimno talentiranog biciklistu, sposobnog za vrhunske rezultate, a ipak dovoljno skromnoga, da se podredi zahtjevima ekipe. Šteta da se nakon završetka karijere nije odlučio, da sa svojim bogatim iskustvom pomaže mladim generacijama i postane jedan od trenera u klubu.

J. Valenčič je prekinuo sa aktivnim takmičenjem 1977 godine, jer je netko u klubu Sava procijenio da je Jože postao prestar i kao takav nije više imao šanse da postigne vrhunske rezultate.

Ekipa Roga 1972: Frelih, J. Valenčič, Zakotnik, Kastelic

Godinu dana stariji Joop Zoetemelk, pobjednik utrke Kroz Jugoslaviju 1969 godine, je u isto vrijeme dokazivao upravo suprotno, jer je sa 30 godina starosti postigao svoje najbolje rezultate na profesionalnom Touru, kojega je jednom pobjedio, a nekoliko puta (za redom) je završio kao drugi u generalnom plasmanu. To je gorčina koja je ostala u Jožetu, jer su naši „stručnjaci“ tako skratili njegovu karijeru za dobrih 10 godina.

Danas, dok se Jože bavi drugim stvarima u životu, biciklizma i svojih uspjeha se rado sjeća, te je uvijek voljan pretresati događaje sa utrka, napora na granici ljudske izdržljivosti, padova. Još i danas sjedne na bicikl, pa se uputi na dulje vožnje onako za vlastito zadovoljstvo. Ipak ovih godina posvetio se jednoj novoj ljubavi – slikarstvu.

JOŽE VALENČIČ danas nalazi zadovoljstvo u slikarstvu

449,66 Eura penzije
Toliko penzije naime prima Jože VALENČIČ legenda, nekadašnji vrhunski biciklista, sudionik Olimpjiskih igara u Munchenu. Za Slovenski sport je puno napravio svojim rezultatima, a mnogi danas dobivaju više od njega, za puno manja dostignuća.

Ipak skromni Jože ne mari za to, umjesto novca važniji su mu planinski mir, njegovo slikanje i prijatelji. Kada smo se sreli prošle godine na prvom “Susretu generacija” u Kranju i na Jezerskom, pozvao je cijelu moju grupu (iz Zagreba) kod njega na planinu, da probamo kozje mljeko. Tada nismo otišli, ali jednom se moram otputiti gore na planinu da probam žgance i kiselo mlijeko koje sam radi.

JOŽE VALENČIČ danas: u planini preko ljeta

Najbolji rezultati:

1967 Pobjednik utrke Velika Nagrada Kranja

1969 Kronometar prvenstvo Jugoslavije 2. mjesto

1969 Kroz Jugoslaviju, pobjednik etape na kronometar.

1971 Pobjednik Kronometar prvenstva Jugoslavije

1971 Cestovno prvenstvo Jugoslavije 1. Remar, 3. J. Valenčič

1971 Kroz Srbiju, pobjednik 6. etape

1971 Član pobjedničke ekipe Rog na prvenstvu Jugoslavije

1971 Član pobjedničke ekipe na utrci Kroz Jugoslaviju u sastavu:Čubrić, J. Valenčič,

Bilić, Hvasti, Kuvalja, Pleško, Božičnik.

1972 Pobjednik utrke kroz Hrvatsko Zagorje

1972 Pobjednik utrke Velika Nagrada Kranja

1972 Član pobjedničke ekipe Roga na prvenstvu Jugoslavije

1972 Sudionik Olimpijskih igara u Munchenu

1974 Cestovno prvenstvo Jugoslavije 1. Zakotnik, 3. J. Valenčič

1974 Pobjednik utrke Oko Srbije

1975 Kronometar prvenstvo Jugoslavije 3. mjesto

1975 Član pobjedničke ekipe Sava na prvenstvu Jugoslavije

1975 Pobjednik na cestovnom prvenstvu Jugoslavije

1977 Član pobjedničke ekipe Sava na prvenstvu Jugoslavije

PRIČE IZ AJNŠLISA

1967 Velika Nagrada Kranja
Na proslavi 10 godišnjice biciklističkog kluba “Sava” iz Kranja održana je prva utrka za “Veliku Nagradu Kranja” ili još poznata pod imenom “Ulicama Kranja”. Utrka je okupila dosta kvalitetnih vozača, a nastupali su svi državni reprezentativci. Vozilo se na kružnoj stazi od 2.5 km, koju je trebalo savladati 20 puta. U svakom petom krugu je bio prolazni cilj. Staza je bila jako teška, tako da je dosta vozača odustalo prije kraja utrke. Veči dio utrke u vodstvu je bio iskusni Boltežar, kojega je u zadnjem krugu na iznenađenje svih, prestigao junior, Jože Valenčič. Konačni poredak na cilju utrke je bio: prvi Jože Valenčič (Rog), drugi Franc Hvasti (Odred) i treči Tone Kunaver (Rog). Tako je počela velika karijera mladoga Jožeta koji je te godine imao samo 19 godina.

Dare Henigman i J. Valenčič

1969 utrka Kroz Jugoslaviju – priča Jože
Kao zanimljivost, htio bih navesti da je Joop Zoetemelk pobjedio utrku “Kroz Jugoslaviju” 1969 godine iako nije pobjedio u najtežoj biciklističkoj disciplini – etapi  na kronometar.

Alpe-Adria 1971: J. Valenčič sa Cvitko Bilićem u bijegu

Te godine u etapi na kronometar, voženoj od Niša do Leskovca u dužini od 45 km, pobijedio je Jože Valenčič, dok je Zoetemelk bio tek treči. Tokom cijele utrke kompletna jugoslavenska reprezentacija je čekala etapu za Vršič, jer su se nadali da Nizozemac Zoetemelk tamo neće imati šanse. Bili su u krivu, jer se dogodilo upravo obrnuto. Zoetemelk je na Vršiću deklasirao ne samo našu reprezentaciju, nego i cijelu konkurenciju utrke pobjedivši tu etapu. Za nagradu kao pobjednik, Zoetemelk je na cilju utrke „Kroz Jugoslaviju“ od predstavnika poduzeća Intercomerce, preuzeo ključeve od novog automobila Ford Cortina 1600 GT.

Prva nagrada na utrci kroz Jugoslaviju: Ford Cortina 1600 GT

Sudionici Olimpijskih igara u Munchenu 1972. Od lijeva na desno: Cvitko Bilić, savezni trener Dragiša Ješić, Janez Zakotnik, Radoš Čubrić, Jože Valenčič i Eugen Pleško.

1970 Kako je Čubrić pobjedio utrku Kroz Jugoslaviju – po viđenju Jožeta.
Tri etape prije kraja utrke, od Tržiča do Kranja, vožena je etapa na kronometer. Po službenim rezultatima izgledalo je to ovako: 1. Jože Valenčič, 2. jedan Talijan, 3. Franc Hvasti, 4. Radoš Čubrić.

Suci, na čelu sa glavnim sucem Vasilijem Morovičem iz Sarajeva, donose odluku da kazne (vremenski) prva tri takmičara, sa optužbom da su koristili zavjetrinu (ajnšlis). Tako su meni oduzeli 2 minute od ukupno postignutoga vremena, plus 1 minutu bonifikacije za pobjedu u etapi. Ukupno pune 3 minute!

Talijan na drugom mjestu je bio kažnjen sa 1 minutom i 30 sekundi, a Hvasti kao treči u etapi sa 1 minutom i 15 sekundi. Tako je pobjednik etape na kronometar postao Čubrič, te sa 1 minutom bonifikacije, koju je dobio kao pobjednik etape, preuzima vodstvo u generalnom plasmanu. Ja sam zbog kazne pao sa prvog mjesta u generalnom plasmanu na šesto mjesto!!

I to nije bio kraj mojim nevoljama. Drugoga dana se vozila etapa od Kranja preko Vršiča do Udina u Italiji. Napao sam na usponu na Vršiču te ostvario veliku prednost do vrha brda. Na spustu sam dobio dva gumidefekta za redom, koja su me zaustavila, tako da me grupa ponovno ulovila. Takav peh se ne dešava često, ali eto meni se to dogodilo i to me spriječilo da ponovno osvojim žutu majicu vodečega.

To je bila zadnja etapa u kojoj se nešto dalo napraviti, jer u posljednje dvije etape više nije bilo prilike da pokušam ponovno. Ostala je još samo etapa od Trsta do Pule, gdje se ništa nije moglo napraviti, te kratki kronometar Pula – Medulin – Pula. Poredak se više nije mijenjao i tako je pobjednik utrke Kroz Jugoslaviju 1970 godine postao RADOŠ ČUBRIČ. Po mojem viđenju, ispada da su Čubriću puno pomogli suci! Tri izgubljene minute je bilo nemoguće nadoknaditi.

Na slici od lijeva na desno: J. Valenčič, Kuvalja, Zakotnik i Bilić 1971

1971 je Jugoslavenska ekipa na pred-olimpijskom takmičenju između 28. reprezentacija u Munchenu postigla 5. najbolje vrijeme, šta se smatralo najvećim uspjehom ekipe u to doba. Na Olimpijskim igrama iduće godine, Kuvalju je u ekipi zamijenio Pleško.

1972 Velika Nagrada Kranja
Šesta medunarodna utrka “Ulicama Kranja” je okupila sve jugoslavenske olimpijce. Na 98 km dugoj kružnoj stazi, koja je te godine vodila sa startom i ciljem ispred stare pošte, kroz centar grada, na Kokrški most, Planinu, po Čirčiškom brdu i po Jelenovom brdu nazad do cilja u centru grada. Trideset krugova su vozači morali proći, trideset puta po strmom Jelenovom brdu do ciljne linije. Za jugoslavenske reprezentativce ta je utrka bila zadnja proba pred olimpijskim igrama. U devetom krugu je na brdo povukao Jože Valenčič, uspio se odvojiti i pobječi glavnini, te u solo vožnji nakon 21 krugova pobjediti sa više od minute prednosti. Jožetova superiorna pobjeda nije bila veliko iznenađenje, jer je dan ranije Jože premoćno pobjedio u Hrvatskoj, na utrci “Kroz Hrvatsko Zagorje”. Tako je Jože u ta dva dana pokazao da je trenutno naš naspremniji olimpijac. Iza Jožeta na cilj su došli Mladen Leček (Odred) i Janez Zakotnik (Rog).

1974 utrka za Prvenstvo Jugoslavije (Kraljevo) – priča Zdenko
166 km Kraljevo – Kragujevac – Kraljevo
Vozilo se po nesnosnoj vručini. Startalo je 60 vozača a utrku završilo samo 21. Bilo je nekih bjegova (Bobovčan, Trček), ali smo ipak svi zajedno došli do Donjeg Milanovca. Tu su počela skakanja. Bio sam na vrhu grupe kada je Zakotnik skočio. Skočio sam za njim i odmah mu davao jake smjene. Odjednom smo ostali sami. Jedino nas je malo kasnije uspio uhvatiti Jože Valenčič. Jedno vrijeme smo išli složno sva trojica na smjenu, a onda sam ja oslabio (opet nisam jeo). Preskakao sam smjene… bilo je jako vruče. Ja sam nekako prebrodio krizu i tako smo došli do cilja na sprint. Ja sam osjećao da nebi trebao sprintati na cilju jer nisam vukao kao ostala dvojica, ali je moj trener Bogec iz auta naredio “Zdenko sprintaj”!  Jože je prvi skočio, započeo sprint, ali smo ga nas dvojica lagano prošli. Međutim Zakotnik je bio puno jači od mene, pa je pobjedio, dok sam ja bio drugi. Nabili smo ostalima prednost od skoro 6 minuta. Jože mi je „zapamtio“ taj sprint…

Cestovno prvenstvo Jugoslavije 1975 – Novo Mesto
„Sve je dobro kad se dobro svrši“! izjavio je Jože Valenčič po završetku utrke za državno prvenstvo u Novom mestu 1975 godine. Jože je 15 km prije cilja, ispod brda na Gorjance, uspio pobjeći svim najboljim biciklistima iz čitave zemlje, te je do cilja ostvario prednost od čitave minute. Njegov „skok“ je bio toliko silovit, da neki vozači iz grupe nisu niti opazili da Jožeta više nema u grupi. Zagrepčanin Branko Bedeković, koji je usprintao grupu na cilju, je poslije prolaska kroz cilj presretan digao obje ruke u zrak, misleći da je upravo on pobjedio. Njegov trener Branko Bogović ga je ubrzo obavijestio da je ustvari Jože pobjedio, a da je on „tek“ drugi prošao ciljem.

Jože Valenčič, krojač iz Pivke, član kranjske „Save“, je sigurno najbrži biciklista među krojačima, ili najbrži krojač među biciklistima u Jugoslaviji. Nepošteno bi bilo da tako borben i svestran vozač kao što je Jože Valenčič, brat od jos poznatijega nekadašnjeg prvaka Rudija Valenčiča, ostane bez pobjede na ovoj utrci. Do sada je Jože već u dva navrata osvajao treča mjesta na državnim prvenstvima, a 1971 godine je pobjedio državno prvenstvo na kronometar.

“I ovaj puta, sam prvi dio staze išao slabo. To mi se često dešava, da sam od starta slab, onda prebrodim krizu, pa krene bolje. Kada smo se drugi puta približili usponu na Gorjance, mi „savčani“ smo počeli primjenjivati dogovor od prije utrke. Mirko Rakuš je bio „zadužen“ da ode prvi naprijed u bijeg, kako bi se povečala brzina glavne grupe. Kada smo uhvatili Rakuša, krenuo je Žagar, međutim i njega je grupa uskoro uhvatila. Tako sam po našem predhodnom dogovoru, sada ja trebao napasti, kako bi mi to po biciklistički rekli „kontrirati“. Ja sam to učinio u pravo vrijeme, pa mi je uspjelo izdržati sve do cilja“.

Jože Valenčič ima puno prijatelja među ljubiteljima biciklizma, najviše zbog izvanredno borbenog i napadačkog stila vožnje. Takoder i sami vozači ga vole, jer kod njega nema „zabušavanja“ i izbjegavanja „firunga“. Uvijek je jedan od onih koji će najjače vuči kada se ukaže prilika za bijeg.

Jože sada prolazi kroz drugu biciklističku mladost. Prošle godine je bio bolestan i liječnici su samo kimali sa glavama. Predviđali su da je njegova karijera na kraju. Međutim Jože nebi bio Jože, kada bi se samo tako lagano predao. Po zimi je opet počeo sa jakim treninzima te je ove godine ponovno postao onaj stari Jože. Možda mu ova druga mladost donese više uspjeha nego ona prva. U Novom mestu je svakako pokazao da u njemu ima još puno “vatre”!

Isklučivo na slovenskim biciklima “Valy”, koje proizvodi Valant iz Lesca kod Bleda, ekipa SAVE je na državnom prvenstvu 1975. u Novom Mestu u postavi: Slavko Žagar, Mirko Kraker, Mirko Rakuš i Jože Valenčič, prvi puta  slavila potpuni uspjeh. Postali su prvaci države u ekipnoj vožnji a dan ranije je na istom takvom biciklu pojedinačni prvak države postao J. Valenčič.

Na slici sa lijeva na desno su: J. Valenčič, PLEŠKO, Kuvalja, Kunaver, Remar, Tomašič i Gazdić.

Slika prikazuje Jugoslavensku reprezentaciju na utrci Oko Alžira 1971 godine. To je bio dan odmora u Alžirskom gradu Biskri. Kako se vidi na slici, proveli smo taj dan odmora u jednom od najboljih hotela na svijetu! LOL!

Dva stara prijatelja: Jože Valenčič i Bingo

Dva brata: Jože Valenčič sa starijim bratom Rudijem

Ekipa ROG-a iz 1972 godine: Jože Valenčič drugi s desna…

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

Leave a Reply