Dvorac Erdödy u Kerestincu
digg del.icio.us TOP
  Posted April 26th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 8 komentara

Purgerska nostalgija

Posudeno sa Forum.hr, objavio: Dubravko, Zagreb

Evo malo o zagrebačkom dvorcu obitelji Erdödy u Kerestinecu.
Dakle ja još uvijek radim na Željavi, odnosno svojevrsnim vodićima, jer tako je svakako pametnije. A vrijeme kratim posjetom nekim drugim zanimljivim mjestima. Ovoga vikenda na redu je bio Kerestinec U ovom zagrebačkom naselju ili naselju pokraj Zagreba (kako vam je milije) se nalazi jedan od najzanimljivijih dvoraca u hrvatskoj s izuzetno bogatom poviješću. Zaista spooky place kada uzmemo u obzir da je prilično zapušten, ali i ono što se u njemu događalo…

Evo par crtica iz povijesti.

- Kerestinec je renesansni kaštel obitelji Erdödy s fortifikacijskim obilježjima, vidljivi su ostaci vodenog opkopa a tu su i dvije kule.

- U povijesti se bilježi njegova uloga u turskoj invaziji i seljačkoj buni 1573. godine kada je Gašpar Alapić porazio seljačku vojsku.

- 1936. ponovno pobuna seljaka protiv žandarmerije

- Za vrijeme drugog svjetskog ovo je ustaški zatvor, logor i mučilište u kojem su svoje posljednje dane dočekali Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani većina njih streljano pokraj ili u dvorištu dvorca, Audust Cestarec je uspio pobjeći (tom prilikom je pokušalo pobjeći stotinjak bjegunaca, 85 ih je ubijeno prilikom bijega, ostatak, kao i Augusta su uhvatili u maskimirskoj šumi i ubili ih nakon toga)

- no kako se neki običaji ne mijenjanju Kerestinec je nakon 2. sv. Rata promijenio vlasnika ali ne i namjenu postao je komunistički zatvor i mučilište

- Nakon toga postaje dio kasarne JNA

- Početkom devedesetih do iseljenja vojarne Kerestinec dvorac se koristio kao baza HV-a odnosno dio vojarne.

- Od tada dvorac propada, u vlasništvu je ministarstva kulture, koje nije imalo novaca za njegovo planirano preuređenje u državni arhiv, već je arhiv otvoren prekoputa u jednoj od zgrada vojarne.

I danas izgleda – ovako (slikano mobom, tako da sorry zbog kvalitete nekih fotki):

Glavni ulaz u dvorac – vrata su nekada bila zatvorena, danas je dostupno svima

Jedna od dvije identične stare kule dvorca. Inače dvorac je nebrojeno puta nadograđivan i obnavljan tako da je izgubljen veliki dio izvornoga.

Unutarnje dvorište dvorca. Vegetacija polako probija svoj put kroz beton i priroda čini svoje.

Detalj prozora. Dvorac nije čuvan tako da vandali polako rade svoje, ipak sve je u boljem stanju nego što sam mislio

Nadogradnja, navodno iz prve polovice 20. stoljeća, kada je adaptiran za logor. Ovaj maleni toranj dostupan je u unutrašnjosti po klimavim drvenim stepenicama (oprez!!!), no samo do vrata koja su zaključana debelim lokotom. To je ujedno i jedni zaključani dio dvorca. Znatiželja me kopkala no nije bilo alata. Doduše, kula je toliko malena da ne znam što bi uopće moglo biti u njoj.

Idemo u unutrašnjost. Detalj prozora na hodniku u najstarijem i glavnom dijelu dvorca iznutra.

Dvorište slikano s prozora. Lijevo je stariji dio, desno kasnija nadogradnja. Obratite pažnju na nadogradnju od prije dvadesetak godina na krovu starijeg dijela. Zaista vrhunac arhitekturalnog ukusa.

Unutrašnjost jedne manje sobe u kojoj su se vjerojatno kroz 20. st izmjenjivale glavešine. Naime, obratite pažnju na stilizirani strop, drvo na zidu. Ovo je slika seljačke bune u prilično dobrom stanju. Bila bi u idealnom da se neki pametnjanković nije potpisao na nju. Slika je vjerojatno preživjela jer je ogromnih dimenzija pa je nitko nije uspio ukrasti. Tragovi nešto manje slike (2 metar na jedan) nalaze se na suprotnom zidu. Ona je vjerojatno ukradena ili premještena.

Peć u istoj sobi. Impresivna, dva i pol metra visoka. Neoštećena. Ovdje je vjerojatno zbog toga što je prevelika i preteška da bi je netko odnio.

Detalj sa slike. S obzirom da su komunisti cijenili seljačku bunu vjerojatno se ova slika u dvorcu pojavila u razdoblju između 1945. i 1990. tako i izgleda.

Jedna od dvije kule je potpuno ruševna. Ovo je pogled kroz otvor od kružnih stepenica (koje su negdje misteriozno nestale) gdje se vidi kako se gornji dio kule urušio. Ostatak dvorca je u tako-tako satnju. Primjerice najstariji dio je u potpunosti stabilan, dok su kasnije nadogradnje prilično opasne. Strop na prvom katu je pun rupa, a ponegdje ih ima i na podu.

Pogled s balkona kule koji je također prilično opasan. Izgleda da b i se mogao srušiti. U slučaju da su glavna vrata dvorca zatvorena, ovaj balkon je siguran ulaz, jer na njega vode male metalne pomoćne stepenice (vjerojatno služile kao izlaz za nuždu).

Tavan, posebno scary mjesto, da nije ovih nekoliko rupa u krovu… brr… Nisam išao predaleko jer pod je na nekoliko mjesta oštećen, a sve je prekriveno velikom količinom smeća i prašine pa je bez jake baterije jako teško vidjeti gdje zapravo hodaš.

U vojarni-dvorcu su očito voljeli crtati. Na zidovima na prvom katu u jednoj sobi su ova prva tri crteža, dok je u prostoriji u dvorištu koja sliči na nekakvu garderobu, tuševe ili slično ovaj zanimljiv crtež. Njegov Autor, kao i autor Tigra je Simon Glavica, koji je ovdje očito služio vojni rok 2000. Od 2002. Simon se profesionalno bavi slikanjem – www.glavica.com/enter/. Baš sam zazujo kad sam uspio izguglati njegovo ime. Poslao sam mu mail.

I idemo van, za kraj – grb obitelji Erdödy u prostoriji koja se nalazi pokraj samog ulaza. Tamo je još jedan grb.

Toliko o Kerestincu – zaista zanimljivo mjesto za posjetiti.

S obzirom na brigu ministarstva oko dvorca, mislim da ovo ide prema još jednom Brestovcu. U slučaju da ste zainteresirani za posjet, pazite na nekoliko detalja.

1. Policija zna tu i tamo češljati okolicu u potrazi za narkićima i vandalima, idealno za posjet vikendom kada prekoputa u arhivu nema nikoga tko bi prijavio neželjene goste.

2. Ovo je do prije nekoliko godina bilo minski sumnjivo područje, odnosno neko vrijeme su stajala upozorenja. Naravno, ne radi se o minama već je logično da za vojarnom ostane pokoje ekspolozivno sredstvo. Zato oprezno, tabla više nema, područje nije na kartama minski sumnjivih, no tko zna što se ovdje još krije.

3. Pazite da ne nagazite koju micu-macu – očito vole Keerestinec

Eto toliko. Do novih ekspedicija.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

 

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

8 komentara to “Dvorac Erdödy u Kerestincu”

  1. Comment by zinka canjuga:

    Poštovani Zdenko bolno je gledati kak propada naša baština i kak se niko za nju ne brine ,a kako stvari stoje i neće.Jedino se možemo prisjećati i pričati o tome našoj djeci i unucima.Možda neko nekad i shvati važnost i počinje cjeniti hrvatsku baštinu i hrvatski identitet.bok Zinka

  2. Comment by Anonimna:

    Ovo je zaista divno, tamo sam često dolazila i gledala tu divnu arhitekturu. Žalosno je što neki “pametnjakovići” ne znaju cijeniti pa eto razbijaju prozore, šaraju i bog zna šta još ne. Živim blizu tog dvorca i jako mi je drago što sam naletila na ovu stranicu jer sam mislila da za ovu ljepotu neće nitko znat :)

  3. Comment by Danijel:

    Slika seljacka buna nije slikana na drvetu kao sto pise ispod nje, vec je slikana na zidu… Znam zato sto je slikao moj cale dok je sluzio vojsku u Hrvatskoj.. i pametnjakovic koji se potpisao na njoj je on.. SRBIJA :D
    Danijel

  4. Comment by Zdenko:

    Danijel, hvala za komentar. Bilo bi mi drago ako mi mozete poslati malo vise podataka o toj slici… kada je nastala, uvjete u kojima je otac to slikao, ime oca… unaprijed hvala!
    Zdenko.

  5. Comment by danijel:

    POZDRAV.
    SLIKA SELJACKA BUNA JE NASLIKANA 1985 GODINE. SLIKANA JE DIREKTNO NA ZID, A PRE TOGA JE URADJENA ADEKVATNA PODLOGA ZA SLIKANJE. SLIKANA JE POLIKOLOROM. SLIKANA JE OKO 3 MESECA. SLIKU SMO POCELI DA RADIMO JA I JEDAN BOSANAC, A ON JE NAPUSTIO NA POLA POSLA. SLIKU SMO ZAVRSILI JA I JEDAN VOJNIK HRVAT. SVE OVO NEBI BILO DA NIJE BILO LIKOVNE SEKCIJE I NJENOG PORUCNIKA. BILI SMO JNA.
    POZDRAV SVIM DOBRIM LJUDIMA.
    JEL IMAS FB PROFIL, AKO IMAS KAZI KAKO SI UPISAN DA BI MOGO DA TI POSALJEM ZAHTEV..
    VUKASIN

  6. Comment by Jovica:

    Divna gradjevina… nezaboravno drugarstvo davne 1979 godine. Drustvo je bilo: Gajic, Kitanovic, Slavoljub, Scepanovic, Zoran, Kovacevic Zoran, Boban, Marinko Djukic, Djurica… bilo bi mi drago da se dvorac obnovi pozdrav svim ljudima dobre volje!!

  7. Comment by vladimir Šimunić:

    U mojoj obitelji dvorac upamčen po Križnom putu moga Oca. Kao mladog kalfu pobrali ga u Klajčevoj ulici, propješačijo do Dravograda gdje je zarobljen pa natrag do Požege u Partizanski logor. Jedva pušten jer je najstariji brat poginul u partizanima 43. Patnja poznata u mnogo hrvatskih obitelji, posljedice su bile da je u 51. godini umro od raka.
    Stvarno burna prošlost dvorca Kerestinec.

  8. Comment by zinka canjuga:

    iz Arheološkog portala….Povijest dvorca Erdody….

    Dvorac je postao koncentracijski logor 19.travnja 1941..odlukom Redarstvenog ravnateljstva za Zagreb. Poznati komunisti poput Ognjena Price, Otokara Keršovanija i Augusta Cesarca književnika i publicista, svojim su djelovanjem razbijesnili vlasti te su uhićeni i zatočeni u Dvorcu gdje su malteretirani. U noći 13 na 14 srpnja zatvorenici su izvršili proboj iz dvorca prema obližnoj šumi.Za njima su odmah krenuli vojnici,te je većina zatvorenika ubijena, a preživjeli su osuđeni na smrtnu kaznu streljanjem.
    Kasnije je dvorac služio kao vojarna JNA,a nakon Domovinskog rata i hrvatske vojske.

    Žalosno je da danas Dvorac propada jer je on kulturno nasljeđe i blago hrvatskog naroda i trebala bi se naći sredstva za njegovu obnovu ,jer je on spomenik 1 kategorije ,i svjedočio je mnogim događanjima u povijesti koja se danas nalaze u povijesnim knjigama i udžbenicima .Njegova povijest datira još iz daleke 1576 godine, i trebali bi biti ponosni na našu kulturnu baštinu.

Leave a Reply