BUBARA
digg del.icio.us TOP
  Posted January 6th, 2017 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 3 komentara

Nepoznati Zagreb

Slike i tekst: Vanja iz Zagreba

U pohodu staroj “Bubari” …
Kad smo već započeli ovaj tjedan sa temama zagrebačkog industrijskog naslijeđa odlučio sam ga i nastaviti u istome tonu i posjetio sam tzv. “Bubaru” (tvornicu svile), napuštene ostatke zgrada koje se nalaze preko puta bivšeg kolodvora “Samoborčeka” u Adžijinoj ulici (iliti nekad zvanoj Ulica Kate Dumbović odnosno još prije Samoborskoj).

Ovako to izgleda danas …

Evo gdje se nalazi “Bubara” u odnosu na stadion «Zagreb» u Kranjčevićevoj ulici.

… a ovako je to izgledalo 1923. na tadašnjem planu grada Zagreba:

(zahvaljujem VT-u i GP-u na priloženom skeniranom isječku plana – vidi komentare nakon posta!)

Skenirao: VT, priložio: GP.

Ne znam čije je to sad vlasništvo, no na tom gruntu, koji izgleda kao Port-au-Prince (Haiti) nakon potresa, prepun stršećih ruševnih zidova, nagorjelih greda, gomila smeća i korova svih vrsta, više ne vlada nikakva vlast. Koliko sam uspio vidjeti, ruševine služe kao prenoćište nekolicini beskućnika, kao smetlište svakome tko ga zatreba, kao plodno tlo za kupine i koprive svih sorti … i to je trenutno jedina svrha tog i ne tako malog kompleksa. Opći dojam je potpuna zanemarenost, a od sveg tog smeća i korova nije moguće vidjeti čak ni neke posebne zanimljivosti (na tragu onima koje je Ivan pronašao kod njegovog “velikog brata”), sve je iza te koprene smeća i korova, pogledom je jednostavno gotovo nemoguće prodrijeti kroz njih.

Šteta.

Krenite sad sa mnom u šetnju i uvjerite se sami …

… na ulazu smo iz Adžijine ulice, ograda je razvaljena i ugažena stazica vodi između hrpa smeća i šute nekadašnjim glavnim kolnim ulazom .

… odmah na početku susrećem jednog od žitelja, starijeg neurednog čovjeka duge brade, koji bez riječi prolazi pored mene. Istovremeno, na drugom kraju “džungle” sam vidio siluetu nekog mlađeg čovjeka u kožnoj jakni, taj nije izgledao kao stanovnik već više kao posjetioc-namjernik kao i ja.

Slijede detalji najveće zgrade od koje su ostali samo zidovi kroz koje raste drveće. Tek tu i tamo je vidljiv pokoji zanimljiv detalj (ploča sa osiguračima, stepenice “u nebo”) …

Slijedim stazicu kroz tu zgradu (ulazi kroz razrušeni prozor, prolazi ispdo zida, izlazi na drugu stranu kroz vrata) i izlazim na drugu stranu u zatvoreno dvorište. S te strane su zidovi dijelom obrasli bršljanom …

… u tom dijelu je nešto manje smeća i više je mladog drveća, a manje kupina i kopriva. U jednoj od napuštenih šupa s desne strane su primjetna novija vrata sa lokotom, čini se da je to nastamba čovjeka kojeg sam sreo kod ulaza. Zidovi pokrajnje kuće su ispisani graffitima (vidi fotke na kraju teksta), lijevo na kraju je nešto glomaznog otpada …

… gdje počasno mjesto zauzima stari izgorjeli VW-kombi.

Izlazim ponovo van na glavno dvorište i krećem prema manjim objektima, gotovo svi su u potpunom kaosu, bez krova, polusrušenih zidova, zatrpani smećem i vegetacijom …

U prvoj kućici su dvije prostorije još pod krovom, primjetno je da u jednoj od njih netko živi.

U kutu je madrac, pored njega dvije stare jakne, očito služe kao pokrivači.

Prilazim drugim objektima, no kod njih nema nikakvih zanimljivosti: samo bekrajni korov, smeće, šuta … ako je i sačuvano išta iz doba kad su te zgrade bile žive, tada se do toga mora doći krampom ili bagerom.

U jednoj od polusrušenih zgrada primjećujem malu sklepanu baraku od dasaka, kao da je poljski WC . Vraćam se do kućica bliže ulici. Krajem dvorišta dominira ogromna auto olupina . Sa desne strane je ulaz u podrum nasred kojeg stoji uščuvana kartonska kutija – što li ona radi ovdje, kako to da je netko već nije primijenio kao pokrivač ili potpalu???

Krećem stazicom prema cesti …

… u tom objektu je još jedna prostorija pod krovom, također nečije prenoćište puno smeća.

Što se smeća tiče, njega je ovdje u izobilju, svih vrsta …

Od zanimljivih detalja nema puno, tek stara ploča, možda od hidranta, i ulična tabla čiji natpis mi baš nije jasan.

Naravno, tu je i poneki graffit zarastao u korov, ali također ništa izuzetno zanimljivo.

I to je to. Romantike je tu malo, starih “nalaza” također, smeća i korova pak nadasve puno. No, trebalo je i to vidjeti, i to je, na žalost, dio našeg grada, Nadam se da će ova inače vrlo zanimljiva lokacija uskoro doživjeti kakav-takav preporod, po mogućnosti ne u vidu sravnjavnja sa zemljom i gradnje još jedne bezlične poslovne zgrade. (nemam ništa protiv poslovnih zgrada, već samo protiv bezlične i nezanimljive arhitekture koja nije po mjeri čovjeka).

Dakle za pojašnjenje – radi se o zgradi “Bubare” ili tvornice svile iz kraja XIX. stoljeća koja je, zanimljivo, kao potpuno osamljena u do tada nesagrađenom okolišu, bila odlično vidljiva na zračnim slikama grada (iz balona, što li… kad nađem u arhivi pridodat ću!). Prije 40-ak godina u njoj je, koliko se sjećam, HNK imao skladište svojih kulisa da bi negdje u ranim osamdesetima na moj očigled veći dio toga nestalo u plamenu…

I kako to biva – svi su digli ruke od kompleksa, a poslije je tamo sniman neki film s puno pirotehnike kojom je sve to skupa dokrajčeno (i što objašnjava onu tablu “…. ulica”, koja je očito ostala kao filmski rekvizit.

http://nepoznatizagreb.blog.hr/

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

3 komentara to “BUBARA”

  1. Comment by Vera Kahlina:

    Kako zanimljivo! Hocemo jos takvih zaboravljenih prica o nasem Zagrebu i njegovim slavnim i neslavnim stanovnicima!

  2. Comment by zinka canjuga:

    Sve ove slike djeluju tužno, kao da plaču za nekim izgubljenim vremenom kad su bile dio našeg života, naše sadašnjosti, kad su naši purgeri zarađivali za kruh u tvornici svile .Kad je moja mama došla iz Bjelovara u Zagreb prvi joj je posel bil u tvornici svile, pa su mi zato sve te pitoreskne slike još više tužnije i diraju u srce ,moje i srce i dušu našeg Zagreba koji polako izmire , ostaju samo slike u našim sjećanjima i mislima.

    Još je puno napuštenih tvornica, zgrada, dvorišta, pročelja, igrališta, željezničkog kolodvora koji su napušteni i zaboravljeni od svih osim od nas purgera.
    Voljela bi kad bi se smoglo snage i novaca da se sve to obnovi jer to bi bilo vrijedno svakog uloženog novčića, a do tada samo su psi lutalice i mačke našli tamo utočište.

  3. Comment by Prof. Jurica Grakalic Dr.h.c.:

    Da točno je to što ste napisali i nadopunili fotografijama. Nema vlasnika (iako sam siguran da negdje postoji), zgrada se ne 0država i slijedi propast, urušavanje i potpuna devastacija, postaje javno smetlište i skupljanje beskućnika. Da se htjelo, a nije, kao i puno toga, moglo se spasiti od propadanja i namijeniti nekim drugim sadržajima.
    Kao član orkestra HNK-a 1968/69, tamo sam imao svakodnevne probe. Dirigent je bio izniman poznavalac operne literature Jovan Šajnović, a kasnije Nikša Bateza, Miro Belamarić. No i ja sam kasnije krenuo drugim vodama i odselio se iz Zagreba.
    Hvala vam da ste me svojim napisom podsjetili na te godine moga rada.

Leave a Reply