Krojač za bicikle
digg del.icio.us TOP
  Posted June 2nd, 2013 by Zdenko  in Biciklizam | 11 komentara

Bicikli Valy

Napisao: Zdenko Kahlina

Ivan Valant – legenda Slovenskog biciklizma
U današnje doba kada svi pričaju o novim biciklima tipa Colnago, Pinarello, Trek, Specialized i drugima, htio bi da vas pitam nešto. Jeste li ikada čuli za bicikle „Valy“?

Valy trade mark 1934 – 1989

Starija generacija biciklista će se sigurno sjetiti. Valy bicikli danas više nisu tako poznati kao nekada. Ipak još uvijek se proizvode u Kranju, gdje je licencu i ime od originalnog tvorca Valy bicikla, Ivana Valanta, otkupio Slavko Žagar, poznati biciklista i mehaničar «Save» iz Kranja iz 70-tih godina.

Ivan Valant

Kada sam ja u šezdesetim godinama počinjao voziti utrke, svi imalo značajniji biciklisti u tadašnjoj posljeratnoj državi, vozili su bicikle tog imena. Negdje sam pročitao, da je u to doba 70% biciklista vozilo bicikle Valy, koji su se proizvodili u Sloveniji.

Valy bicikl od Nevija Valčića iz 1966 godine.

Tko je proizvodio te popularne bicikle i jos tome u Sloveniji (a ne u Italiji)? Bio je to nekadašnji biciklistički reprezentativac Ivan Valant, koji je živio u Lescu, kod Bleda; točno tamo gdje se odvajala cesta za Bled, od današnjeg autoputa za Jesenice i dalje za Austriju. Njegova kuća je turistima koji su išli na Bled, služila kao znak prepoznavanja, da na tom mjestu moraju skrenuti prema Bledu.

Ivan Valant je bio sudionik Olimpijskih Igri 1936 godine u Berlinu. Godinama je proizvodio bicikle za sve naše reprezentativce i tako postao neka vrsta legende u Sloveniji.

Ivan Valant biciklista reprezentativac

Puno ljudi se u svom životu žali na svoju slabu sreću. Ivan Valant, je uvijek govorio da je u životu imao puno sreće. Sve čega se je prihvatio, imalo je sretan završetak. Počelo je sa njegovim bjegom od kuće, kada je protiv očeve volje otišao u Francusku „istraživati svijet“. Dok se tako selio iz jednog kraja u drugi, nekako se slučajno našao u društvu biciklista. Upisao se na startu nekoliko utrka za početnike i već na drugoj utrci je osvojio drugo mjesto. A znate zašto? Zato jer je na svom biciklu napravio malu izmjenu. Taj bicikl je originalno imao volan kakav su svi tada vozili, a Valant je promijenio širinu volana, da bi olakšao držanje za vrijeme vožnje. Prema vlastitoj izjavi to mu je pomoglo da osvoji drugo mjesto.

Sreća je opet htjela, da je u Echu upoznao čovjeka, koji je imao svoju radionicu za proizvodnju bicikla. Valantu se sviđala proizvodnja rama od bicikla, pa je odlučio da po povratku u svoju domovinu, sam otvori svoju vlasitu radionicu, te da pokuša proizvoditi bicikle.

Iako je još 1932 godine vozio utrke kao amater za francusku ekipu „Peugeot“, Valant je u ljeto 1934 godine napravio svoja prva dva bicikla. Samo zahvaljujući rođenju djeteta u domovini, vratio se u Sloveniju i postao jedan od najboljih biciklista u Jugoslaviji. U ljeto 1936 na Olimpijskim Igrama u Berlinu zauzeo je odlično 32 mjesto. U ekipi sa njim su još vozili Prosenik i Poredski, obadvojica iz Zagreba. Prosinek je na istoj utrci zauzeo dvanaesto mjesto, vozeči na Valantovom biciklu koji mu je Valant izgradio „po mjeri“, kao dobrom prijatelju. Poslije drugog Svjetskog rata, mnogi biciklisti u Jugoslaviji vozili su utrke na „Valy“ biciklima. Čak su ga tražili da svojim iskustvom pomogne u stvaranju prve tvornice bicikla „Rog“ u Ljubljani.

U razdoblju od 1948 – 1949 godine, vozači Ivan Valant, Oskar Rozman i Franc Podmiljščak su bili među najboljim biciklistima u Sloveniji i Jugoslaviji.

Valant je nekoliko godina proveo na biciklističkom institutu u Parizu, pa je poslije pola godine trenirao jedan Danski biciklistički klub. Ipak, ništa ga nije zanimalo kao izrada svojih vlastitih bicikla, pa se početkom 60-tih godina za stalno vratio u Sloveniju, gdje je u svojoj obiteljskoj kući u Lescu napravio radionicu.

Tone Ukmar vozio je na Valy biciklu

Zdenko: Specijalka moje mladosti VALY 

Ja sam još kao mali, upoznao tog krojača za bicikle, koji je u toku svog života proizveo više od šest hiljada rama pod imenom “Valy”. Naime, moj brat je početkom šezdesetih godina vozio utrke i postizao dobre rezultate, ali je trebao novi bicikl. Čuo je i on za Valy bicikle, pa je želio imati jednoga. Tako smo jednog dana otišli sa tatinim autom u Sloveniju i našli se u dvorištu iza Valantove kuće. Primio nas je Valant srdačno i obratio se  mome bratu: “skini cipele, i stani na ovaj papir”. Zatim je majstor uzeo u ruke pravi krojački metar, te je počeo uzimati mjere od moga brata.

Majstor Valant bio je najsretniji u svojoj radionici

Valant uzima mjere…

Mjerio je majstor Valant moga brata na sve moguče načine i usput objašnjavao zašto mu treba svaka od tih mjera:

Nadkoljenice: ta mjera bude odlučila o kutu cijevi od sjedala, objažnjavao je Valant. To je važno jer vozač mora imati pravi kut, da bi sa najvećom snagom mogao pritiskati na pedale. Dalje je izmjerio dužinu nogu, šta će odlučiti visinu sjedala. Zatim je mjerio cijelu dužinu tijela, koja je odlučivala o razmaku izmedu kormila i sjedala. Izmjerio je Valant i dužinu ruku, kako bi mogao odlučiti o dužini lule na volanu, pa širinu ramena, koja će odlučivati o širini volana…

Dva mjeseca kasnije moj brat je dobio prekrasan novi Valy bicikl plave boje, a ja sam ga samo zavidno gledao… ipak, njegov stari bijeli Alpes je prešao u moje vlasništvo. Dvije godine kasnije, kada je moj brat emigrirao za Kanadu, ja sam sjeo na njegov Valy. Sjećam se kako sam na Omladinskoj utrci u Kumrovcu pobjedio 1968 godine, upravo na tom Valy-ju.

Zdenko pobjednik u Kumrovcu 1968 godine na Valy biciklu

Majstor Valant pregledava jedan od svojih bicikla Valy

Valant je takoder sam farbao svoje rame. Mnogi klubovi iz Slovenije i Hrvatske, su dovozili svoje rabljene bicikle na farbanje kod njega. Sjećam se kako me je jedanput pogledao sa negodovanjem, kada je vidio da jedan od bicikla ima kromiranu prednju vilicu. Na to je bio posebno osjetljiv, jer izgleda da to nije odobravao. Ipak, bicikl je pofarbao u traženoj boji.

Negdje sam pročitao jednu anegdotu, koju je ispričao jedan od starijih biciklista. On je kod Valanta donio svoju ramu na farbanje, pa je kao uzorak za boju, donio i koru od naranđe, te je tražio da mu bicikl bude upravo takve boje. Međutim majstor Valant je bio dosta zatrpan sa poslom, pa je taj „specijalni“ zahtjev morao pričekati mjesec dana. Kada je konačno došao na red, kora od naranđe je do tada promijenila svoju originalnu boju. Valant je izmješao boju prema uzorku naranđe u tome trenutku i tako da kada je vozač došao po svoj bicikl, nije bio baš zadovoljan sa bojom bicikla.

Valant je još u 80-tim godinama radio bicikle po mjeri te je doživio duboku starost.

U današnje doba, Valy bicikle izrađuje samo „po narudžbi“ Slavko Žagar iz Kranja u svojoj firmi „Podjetje Valy d.o.o.“, koja se nalazi u Kokrici, pokraj Kranja. Slavko Žagar ima puno godina iskustva, jer je započeo još 1976 godine sa popravkom bicikla. U početku je radio kao mehaničar kod biciklističkog kluba „Sava“, a kasnije je otvorio svoju radionicu, kojoj se kasnije proširila u prodavaonicu. Danas tamo možete izabrati između brdskih, trening i trkačih bicikla, opreme i rezervnih djelova, od raznih proizvodača. Tako je Valant dobio dostojnog nasljednika, pa se proizvodnja Valy bicikla nastavlja.

 

Share



Tags: ,



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

11 komentara to “Krojač za bicikle”

  1. Comment by Miroslav Braco Cvjeticanin:

    To je to! Svaka čast na opisu!!

  2. Comment by Miroslav Uskokovic:

    TO MI JE BIO PRVI BICIKL PRE JEDNO 35 GOD KUPIO MI STARI…

  3. Comment by Dragan Gane Todorovic:

    Valant Ivan……from Lesce……Valy…moj drugi bicikl…prvi je bio neki Alpes….

  4. Comment by Aleksandar Petres:

    ja sam vozio trke sa jednim takvim! cak sam i pobedio neke!

  5. Comment by Heni:

    Ivan Valant je sovražil krom na kolesih ! V 70-80 tih je bilo modno, če je kolo imelo vsaj nekaj kromiranih delov, če že ne prve in zadnje vilice, a to je mojstru Valantu šlo hudo v nos. To sem občutil, ko smo mu prinesli svoja kolesa prebarvat. Takoj ko je videl prednje vilice kromirane se je namrščil.

  6. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    Da, i moj Alpes iz 1962 godine ima kromirane prednju i zadnju vilicu. Još ga uvijek vozim i ne bi ga dal za nikakve “nofce”. Na njemu je sve Campagnolo (mjenjači, “getriba”, “felge”, “nabe”, lula, volan i nigdi nema lufta ni stotinke milimetra. Kaj ti je kvaliteta.

  7. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    P.S.Zaboravil sam napisati nosač sedla i pedale

  8. Comment by Bojan Bosiljčić:

    Moj otac Slobodan Bosiljčić, višedecenijski predsednik Biciklističkog saveza Jugoslavije i Srbije, takodje direktor i predsednik organizacionog odbora Trke kroz Jugoslaviju, nosilac veteranske značke Biciklističkog saveza Jugoslavije sa brojem 2 (stariji od njega je bio samo Zagrepčanin Stjepan Ljubić) jednog leta se, po završetku Trke kroz Jugoslaviju, na rodnu Ilidžu gde smo provodili leta, vratio sa novim, sjajnim, Valy biciklom plave boje, sa guvernalom koji nije striktno sportski, tipično savijen na dole, nego horizontalno izvijen, za udobniju, turističku vožnju. Menjač je italijanske firme Campagnola. Jedan zupčanik napred, i četiri natrag. Ja sam tada imao nekih desetak, dvanaest godina. Otac je rekao da mu ga je po meri napravio Ivo Valant, za koga sada pamtim da je tada, bila je to druga polovina 60-tih, bio mehaničar jugoslovenske reprezentacije. Moguće da se u pogledu tog podatka varam, da sam iz bezbrojnih biciklističkih priča mog oca koji je obožavao taj sport i njegove protagoniste, nešto o Ivi Valantu pobrkao sa nekim od očevih drugih junaka. Svejedno, kada otac više nije mogao da vozi svog Valija, dobio sam ga ja, negde 80-tih, i evo sada, kad je otac, u dubokoj starosti, umro, kad na životnoj sceni nema ni Ive Valanta, ja, njegov 57-godišnji sin, jašim po Beogradu tu divnu spravu i gajim prema njoj idolopoklonički odnos. Otac je bio visok čovek, znatno viši od mene, ali besprekorna konstrukcija te sprave omogućava i meni da ga, do maksimuma spuštenog sedla, vozim sa neponovljivim uživanjem, kakvo ni na jednom drugom biciklu ne mogu da osetim. Sve na biciklu je originalno osim sedla koje je bilo kožno i počelo da se raspada pa sam morao da ga zamenim, zadnjeg točka kog sam pre nekoliko godina teško iskrivio prilikom jednog pada (tramvajska šina) pa sam morao da ga menjam, zajedno sa zupčanicima, tako da danas moj Valy ima pozadi 6 brzina, i pedala, plastičnih, sa žutim mačjim malim staklima sa kojih su mi se stopala klizala pa sam stavio nove, metalne. Ali stare čuvam, na polici, sa dragim stvarima…

  9. Comment by Zdenko:

    Bojane, hvala za ovakav lijepi komentar na mojem blogu o poznatom Ivanu Valantu. Ja sam osobno poznavao vaseg oca, jer sam u vrijeme dok je on bio na svim tim visokim duznostima u BSJ, nastupao za reprezentaciju Jugoslavije. Drago mi je da jos uvijek postoje ljudi koji se sjecaju Valanta, kao i cinjenica da jos uvijek postoje bicikli ‘Valy’, koje je Valant proizveo.

    Molim vas posaljite mi sliku vaseg ‘Valy’ bicikla (zdenko@zkahlina.ca), jer je u danasnje doba jako tesko pronaci slike od bicikla ‘Valy’.

    S postovanjem, lijepi pozdrav od Zdenka!

  10. Comment by Valant Stane:

    Poštovani g. Kahlina
    Ko sem pred kratkim brskal po spletu sem zasledil vaš članek o Ivanu Valantu.
    Da se predstavim : sem njegov mlajši sin in eden redkih iz družine , ki se nisem ukvarjal z tekmovalnim kolesarstvom. Kljub temu sem se od očeta nalezel športnega duha in sem gojil druge športe. Oče je bil precej strog, tako do sebe kot do drugih, do kolesarjev je bil včasih neprijazen če so imeli želje, ki niso bile po njegovem merilu.Vedno je delil poštene nasvete zako glede opreme kolesa kot načina treninga. Kritičen je bil do kolesarskih funkcionarjev saj običajno niso bili rekrutirani iz vrst kolesarjev – tekmovalcev.Prav zato je bil večkrat neupravičeno pozabljen s strani kolesarske zveze tako kot tekmovalec kot izdelovalec biciklov.
    Moram pa pohvaliti Tehnični muzej Slovenije v gradu Bistra pri Borovnici, kjer ima svoje mesto kot izdelovalec koles v Sloveniji v okviru razstave Kolesa.Tu je dobil zasluženo mesto med ostalimi v zgodovini kot izdelovalec Športnih in dirkalnih koles.
    Še enkrat se vam v imenu družine Valant zahvalim za vašo izčrpno predestavitev mojega očeta.
    V kolikor želite še kaj slik koles , jih lahko posnamem in pošljem – v družini imamo vsi skoraj po dva njegova kolesa – od ženskih, moških in tekmovalnih.
    Lep pozdrav Valant Stane

  11. Comment by Zdenko:

    Cj. Stane,
    jako mi je drago da ste se javili. Ja sam osobno poznavao vaseg ‘oceta’, jer sam bio kod njega u kuci, za vrijeme dok je radio ramu za mojega brata. Bio je dobar majstor za bicikle i ja sam imao puno postovanja za njega. Bilo bi mi drago da mi posaljete par slika od bicikla ‘Valy’, jer danas je jako tesko pronaci takve slike. Ja sam ih trazio svuda po webu, ali bez uspjeha.

    Lep pozdrav, Zdenko.

Leave a Reply