KAK SU VAŠI STARCI ČAGALI
digg del.icio.us TOP
  Posted November 18th, 2015 by Zdenko  in Purgerska Nostalgija | 28 komentara

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina

Kad je rock bio mlad – Zagrebački plesnjaci 60. i 70-tih godina
Ovaj članak u Večernjaku podsjetio me na zagrebačke plesnjake iz doba, kada sam ja izlazio svake večeri na čagu, u neki od tadašnjih klubova u gradu i plesao dok me snaga nebi izdala. Bilo je tada plesnjaka u Zagrebu na svakom čošku…

Blue MoonKulušić 1990

Večernji list - U subotu 28. ožujka otvara se konačno prvi pravi plesnjak u Zagrebu, kao u dobra stara vremena (Tucman, Vrbik, Tvrtkova, Studentski centar, Lapidarij, Šrapčeva), gdje će nešto starija generacija Zagrepčana konačno moći zaplesati svake subote uz dobar stari rock & roll.

Skupina mladih entuzijasta osnovala je udrugu pod imenomJavna Alternativna Društvena Domena“, preuredila staro kino Studio u Vlaškoj ulici u jedan vrlo atraktivan prostor i nazvala ga MULTIMEDIJALNI CENTAR STUDIO u kojem se kroz tjedan događaju vrlo zanimljive priredbe i glazbene radionice poput gostovanja stand up komičara, radionice koja promiće instrumente zapadnoafričke kulture i slSvake subote će u MMC Studio gostovati po jedna od dobrih starih zagrebačkih grupa kao što su Davor Štern s grupom Superstary, VIS Bohemi, Boris Babarović s Koraljima, Zvonko GoričkiDeda, ali i gosti iz ostalih krajeva Hrvatske koji još uvijek njeguju dobar stari rock & roll.

Takva je situacija danas, kada je večina starih plesnjaka nestala… a evo kak je negda bilo.

Zagrebački plesnjaci 60. i 70-tih godina

Ribnjak
Moj prvi plesnjak je bil Ribnjak 1966 godine. Imal sam samo 15 godina! Svirali su Crveni Koraljii i kravata je bila obavezna na ulazu! Bil sam tam samo jedan put, odvelo me društvo iz moje ulice, ali to nisam nikad zaboravil. Ta, bila je to moja inicijacija! Tada smo stanovali na Kraljevcu, pa smo do Ribnjaka došli pješke. Ustvari glavi razlog da sam tam došel na ples je bil taj, kaj je moj tata bil prijatelj od Slaveka Lukačića, koji je pak bil tata od Mireka Lukačića. Ja sam upoznal Mireka dok su Crveni Koralji vježbali u Mirekovom stanu na trečem katu sa pogledom na  Trg Žrtava Fašizma. On me tak impresioniral, da sam ga poslije moral ići gledati u živo.

Crveni Koralji iz 1962 godine

Inače, doznal sam nedavno da Centar mladih Ribnjak i udruga Total Rock World i dalje organiziraju po ljeti čage na ljetnoj pozornici u Ribnjaku. Prošlog ljeta koncert se zvao “Zagrebački rockeri Zagrebu i Zagrepčanima”. Ljubitelji rock and rolla od 18 do 20 sati mogli su uživati u nastupima novih, mladih rock bendova, a nastupale su i legende rocka Walter Neugebauer & Cadillac, Srđan Jug i Boris Barba Babarović. Ulaz je bio slobodan, a Walter Neugebauer i gosti svirkom će najaviti jesenski program, u okviru kojeg će se jednom mjesečno održavati nekadašnji plesnjaci – čage, uz legende zagrebačkog rock ‘n’ rolla.

Crveni Koralji

- Uvijek kad prođem Ribnjakom slike se vraćaju na prve dane rock ’n ‘ rolla u Zagrebu, kao i na jednu epizodu s nekadašnje čage na Ribnjaku­. Krošnja stabla u razini prozora prvog kata, bila je idealna ulaznica za spretne koji su na divljaka kroz prozor upadali na čagu. Jedan od njih dogovoril je s Mirekom Lukačićem, gitaristom Crvenih koralja, da mu otvori prozor, kak bi on uskočil!

Vjerovali ili ne, u momentu njegova leta prema prozoru Barba, ne znajući za dogovor, zatvoril je prozor – zbog propuha! Prošlo je sve manje-više bezbolno, no dotični je Mireku obećal porciju “mare”. No, stvar se raščistila i dečki su završili na šanku – prisjeća se Walter.

Vrbik
Čaga na Vrbiku, je bila pojam i fenomen za sebe. Oni koji su najzaslužniji za enormnu popularnost tog plesa/svirke u tadašnjem Zagrebu 1966, su svakako Drago Mlinarec i Grupa 220, da ih nije bilonikad ta dvorana nebi stekla tu popularnost. Dečki su tamo bili opasni, par puta sam dobil po pički od onih čuvenih štemera iz tog doba, kao što su debeli Kvaka i Vuk.

Čaga na Vrbiku je bila u ovoj dvorani

Kad je Grupa 220 svirala na plesnjaku na Vrbiku, u prvim redovima su stajale cure i vrištale. Kad si klinac, to je bila jako privlačna situacija. No, nije dugo trajalo. Mlinarec je tada imao ‘čak’ 28 godina, a mi smo bili klinci od 16 ili 18 godina i razlika je bila prevelika. On je bio bitno zreliji od svih kaj su tam dolazili, a mi smo mislili da sve kužimo, a da je on mator.

Grupa 220

Bilo je to vrijeme otvorenih plesnjaka, gradska je mladež posjećivala sportsku dvoranu na Vrbiku koja se obnoć vikendima pretvarala u plesnu dvoranu u kojoj je Grupa 220 uživo svirala hitove “Stonesa” i Beatlesa, skinute s tadašnjeg kultnog radio Luksemburga. Nautilus su tam superskidaliCream i ostali progresiv rockMislim da su malo starije puce šizile za slovenačkim Kameleonima, ako me sjećanja ne varaju.

Inače na Vrbiku su još nastupali i Peseljko Kovačević) sa obnovljenim Mladima, tam su gostovali koparski Kameleoni-kad su bili face, pogledajte lijepo na što to danas liči U to vrijeme u Zagrebu su bile popularne čage kao Ribnjak, Brešča, Tucman, Glazbenjak, Studenski centar, Šrapčeva i drugi.

Tucman
Relativno blizu kuće, 20 minuta pješaka, iza HNK, bio je moj drugi plesnjak legendarni Tucman. Plesalo se u gimnastičkoj dvorani po parketu. Na galerijama se pilo, pušilo a tam je bila i garderoba. Odzgora sa tih balkona smo škicali mačke (pi*ke, kak smo ih zvali) i kad bi izabrali “svoju”, onda smo čekali da počnu sentiši, pa smo išli dole da pitamo «plešeš?». Sjećam se kak sam jedamput po zimi zgubil  broj od garderobe i doma sam išel bez jankne. Više se ne sjećam kaj su mi starci rekli…

Legendarni Tucman. Plesalo se u gimnastičkoj dvorani po parketu.

Legendarni Tucman. Na galerijama se pilo i pušilo.

Tucmana se najviše sjećam po šorama, tu sam se iskalio! Isto kao i u kasnija vremena, bila je truba doći trezan, love niodkuda, a cuga skupa (valjda!?). Tada se pojavilo jedno grozno piće, David se zvalo, nekakav cujzek gori od Badelovog. Zvečka je bila zakon! Elem, ta Davidova pijanstva i mamurluci su bili užasni, a kozlanja užasno glasna. Čudno, dok ovo pišem, vraća mi se zagrebačka spika (neka arhaična varijanta).

SC
Iz Tucmana sam prešao u Studentski Centar (SC). Centar mi je postal glavno mjesto negdje oko 1972 godine… švercanje u Studentskom (ko fol student). Ljeti je plesnjak bio vani a ostatak godine u dvorani na prvom katu (iznad studentske menze). Da bi upal unutra, moral si pokazati studentsku iskaznicu… joj kak smo muljali sa time… Svirali su live grupa Roboti sa tada superstarom Tony Studeni, a hit je bio “Mramor,kamen i željezo”. Kasnije je svirala jedna šibenska grupa, “Mi-ovci” se zvala, uglavno su svirali “rythm and blues”. Tada je bio popularan Ottis Reading (Sitting on the dock…..).

Poznati ulaz u SC

Pogled na SC – ples je bio na katu iznad restorana

U SC-u sam dugo ostao, možda do kraja moje plesačke karijere, sa povremenim izletima na ostale plesnjake, Vrbik na primjer. Tu sam upoznal i jednu crnu malu, koja je još i danas samnom, samo nije više crna! Ona mi je švercala studentske iskaznice od onih kaj su već upali unutra, jer su mačke (trebe) imale besplatni ulaz preko tjedna, pa su mogle ulaziti i izlaziti kol’ko god su htjele.

Teatar @TD u sklopu Centra odmah iza stare dvorane SC-a.

Svi koji su davnih 60-tih godina odlazili na plesnjak u Studenskom centru, sjećaju se okruglog paviljona u stražnjem dvorištu “Centra”. U toplim ljetnim večerima, tamo su se okupljali mladi studenti, da uz dobru disco muziku provedu ugodnu i zabavnu večer. Sjećam se povremenih koncerata koje su tamo održali “Crveni Koralji”, “Mladi” i ostali popularni rock bendovi tadašnjeg vremena. Čaga je također bila u poznatom Teatru @TD, koji je bio u sklopu SC-a.

Kulušić
Kulušić je legendarni disco klub u centru Zagreba. Uz Saloon i Jabuku to je najpoznatiji klub u Zagrebu. Tam smo redovito zalazili svake subote dok sam bil srednjoškolac. To mjesto je bilo tolko “in” da su se karte morale kupovati subotom ujutro. Kasa se otvorila u 11:00, tada je već bil sto metarski red i karte su planule začas. Jedna osoba mogla je kupiti najviše dvije karte, da se ne bi švercalo. Navečer nema šansi da uđeš ak nisi uspjel kupiti ujutro kartu.

Kulušić je legendarni disco klub u centru Zagreba


Me
đutim, glavni problem je bil to, kaj redari na upadu nisu puštali pijanu rulju nutra. A nutra je cuga bila skupa ko vrag i nema šansi da isfinanciraš nalokavanje. A biti trezan nutra je bila totalna banana. No, svaki problem ima rješenje. Tak smo mi pretpostavili da ak se u obližnjem parku na brzinu natankamo, ne bu nas čopilo do ulaza, ušli bumo nutra, jos dve-tri pive i ko Bog. I tak smo frend i ja roknuli flašu žestice za cca 20 minuta i uputili se prema ulazu. Ali ko za vraga bilo neko sranje i nastao zastoj.

Nekak smo ipak došli pred redara, ja onak gledam u pod, pružim kartu i prođem, frend isto pruži kartu, ali frajer ga skuži i veli “Ej mali, digni malo glavu da te vidim”. Frend digne glavu i u tom trenutku popusti kočnica i bljeeeeee…. po redaru. Ja izađem, pokušam smiriti stvar i odvesti frenda, ali nije bilo spasa. Obadva smo dobili po tamburi i narednih pola godine nije nas bilo ni blizu Kulušića. Ja se još sjećam onih rozo-ljubičastih ulaznica koje sam pri ulazu morao držati s dvije ruke,jer

Blue Moon – Kulušić 1990

01. Blue Moon – The Moonlight Cats
02. Stari vlak – Greaseballs
03. Pivo, konjak, stock – Fantomi
04. Djevojke – Macke
05. Bowm!!! – The Moonlight Cats
06. Da l’Ginny me voli – The Rockin’ Kids
07. Moja mala – The Moonlight Cats
08. Crvena Kristina – Macke
09. Ona je tako vruca – Greaseballs
10. Ukradi nebo – Fantomi
11. Cigareta – The Rockin’ Kids
12. Blue Moon – K.B.

GSC Kulušić, Jugoton LP-6-1 2026944. A legendary compilation of the best Croatian rockabilly bands from the 1990′s, produced by GSC Kulušić.

“Prvi pljesak” u Varieteu
Se seća još ko od vas Vikija Glovackog? Prvog pljeska, Tončija Kljakovića, natapirane Gabike i Marka Novosela? 

Nekad Variete a danas Kerempuh

Sjećate se Varietea u Ilici,1950-1960, onih godina kada je bio Viki Glovacki direktor, kada si mogao popiti gemišt sa Markom Novoselom…ali ih je volil prije i između pjevanja, sjećam se Nele Eržišnik…Ivo Robića, Dušan Dančua, Tereze Kosovije kao i mnogih drugih. 

Tko je davne 1957. godine, na tada popularnim priredbama “Prvi pljesak” u Varieteu, mogao slutiti da će tada trinaestogodišnja djevojčica, koja je pobijedila pjevajući u duetu sa školskom prijateljicom Nadom Žitnik pjesmu “Sugar time”, postati hrvatska pjevačka ikona. A sve je bila slučajnost, nikako promišljeni čin jer Zdenka je bilo prilično sramežljiva. Dvije pučkoškolke pjevušile su u školi s “la, la, la…” pjesme koje bi čule na Radio Luksemburgu. Kako se Zagrebom pročulo o priredbama u Varieteu (današnje kazalište Kerempuh), hrabrija Nada otišla je i prijavila Zdenku i sebe za natjecanje. Pobijedile su i postale tinejdžerska senzacija. Zvali su ih “zagrebački vrapci”. Vrapčice su sve ljepše i bolje cvrkutale, a ubrzo snimile i singl ploču (jer drugih u to doba i nije bilo) s prepjevom američkog hita “Ja te želim, ja te trebam”.

U Zagrebu su tada bili “in” plesnjaci i bilo ih je nekoliko. Zdenka i Nada bi subotom išle iz jednoga u drugi i otpjevale svoje dvije pjesme jer više ih nisu imale na repertoaru i svagdje izazivale “groznicu subotnje večeri”. Za godinu dana već su udvostručile repertoar, nastavile snimati ploče, a i uživale su na krilima popularnosti.

Plesnjaci su bili glavni puls društvenih zbivanja, tamo smo upijali nove glazbene, odjevne i uopće kulturološke trendove. U srednjoj školi čovjek nekako počne stvarati svoj koordinatni sustav, da tako kažem, pa sam i ja skupio hrabrosti i imao svoje prve cure.

Diskači..
Pa onda je došla era diskača. Ja često velim da sam ja disko generacija. Dosta sam visil u Lapidariju, Big Ben u Bogovićevoj (dim od cigareta se mogel s nožem rezati), pa Gundulićeva…

Bil je plesnjak i na Trgaču, zval se CENTAR, lijevo od Gradske kavane – gore na katu. Svirali su jedno vrijeme Koralji, pa su onda došli Biseri, a Kočiš-Zec je pjevao. Na Trgaču je isto tak jedno vrijeme bil plesnjak ispod gradske kavane, ali su ga posle pretvorili u kockarnicu.

Koncerti na otvorenome… „The Mladi“ na Tuškancu i u „Centru“ (Studenski Centar u Savskoj) sa Vox pojačalima i zvučnicima. Na Tuškancu su više puštali Credence Clearwater Revival i Mango Jerry. Ljetne čage na otvorenom su bile i u veslačkom klubu na Savi…

Lapidarij:
tak me puno uspomena veže na Lapidarij… kak se tam čagalo na žtem…
Moja klapa su bili dečki iz raznih dijelova grada: braća blizanci (Trešnjevka), Vako (Maksimir) i Perica (Šalata). Cure su tam bile tak mlade i zgodne!!! Moj prijatelj Pero, je upoznal tam svoju Silvu…

Ulaz u disko klub Lapidarij na Gornjem gradu

U Frankopanskoj, negdje oko Dramskog kazališta je bila čaga u nekim prizemnim prašnjavim prostorijama gdje su puštali samo Janis Joplin kad je umrla. Ne sjećam se kako se taj diskač zvao. Isto tak smo isli dosta u diskač u Gundulićevoj ulici u jednom podrumskom stanu. Uopće mi nije jasno kak je tam mogel biti ples, kad su s druge strane zida bili stanovi. Pa kak su ti ljudi spavali?

Na Trgu u ovoj zgradi se također čagalo – točno iznad banke na drugom katu.

Posle škole smo stalno visili oko Zdenca i Kavkaza… jedno vreme je i kavana Corzo bila u modi, ali nikad nismo imali dost love da tam sedimo.

Sad sam se setil.. jeste išli u diskač gore na bregu kod Nazorove, koji se zval “Jabuka”? Super mjuzu su puštali. Mislim da je tam plesnjak i dan danas osim ak’ nije i to propalo…

Bil je isto ples na Velesajmu u Novom Zagrebu, kojega smo zvali “posljednja šansa“, jer su tam dolazili malo stariji, kao zadnja prilika da se “ogrebu”. Jedno vreme smo svi nosili cvjetne košulje … valjda nekak pod utjecajem Michel Polnareffa i Antoine… ali Beatlesi su bili naj. Uvijek se debatiralo koga više voliš Beatles ili Stones … Joj, kak su nas profači zezali u školi zbog malo duže kose. Uvijek sam moral malo duže “zulufe” skrivati iza uha.

Poznate čage po ljeti su bile u:

  • Tuškanac igralište Lokomotive,
  • na Katarinskom trgu – Drago Diklić i Josip Sudar-Zuzamenštos
  • u Ilici u dvorištu između Meduličeve ulice i Britanca na južnoj strani ” kod Jeđuta ”
  • terasa u Studenskom centru
  • na Ribnjaku
  • Dom Grafičara u Breščenskoj,
  • Fijaker u Fijanovoj,
  • Polet kod Đamije,
  • Dverce u Ilici dvorana u dvorištu,
  • Sloga u Preradovičevoj gdje je gđa Tucman držala plesne tečajeve i plesne matineje uz ploće.
  • Klub omladine na Trgu gdje je gosp. Keglević držao plesne tečajeve i plesne matineje a navečer je u istoj dvorani bila živa muzika, Moka sa svojim starim bendom, Crveni koralji, Emil Altić sa svojim bendom,
  • Glazbeni zavod sa Markom Novoselom,
  • Bogovićeva sa Dušanom Dančuom,
  • Kolo – kod Tucmana big bend Stjepana Mihaljinca,
  • Jabuka na Jabukovcu,
  • baraka kod Medicinskog fakulteta i Bijele strijele,
  • Dom tehničke škole na Selskoj- Moka sa svojm starim bendom,
  • Studenski dom Stjepa Radić i.t.d.

Jednom je na HTV bio prikazan osvrt na sličnu temu u okviru emisije Crno bijelo u boji, možda se može doći do tih snimki. Dakle da zaključim, ova tema je značajna za povjest Zagreba i zahtijevala bi značajniju analizu. U ono doba Zagreb je, što se tiće nočnog života imal selski mentalitet, najkasnije u 11 navečer se (skoro) sve zatvaralo!

Kak je danas:
E,sad, postavlja se pitanje kako promjeniti situaciju? Dali možemo zajedničkim djelovanjem ispraviti ovakvo stanje? Ja mislim da. Dobri primjeri su bila okupljanja srednjoškolaca i studenata. Smatra se da su oni imali više ciljeve, ali ja smatram kako bi se trebali okupiti, te zajedničkim snagama boriti protiv narodnjaka za naš (i naše djece), viši cilj, a to je održavanje glazbene kulture. Glazba je umjetnost (cajke nisu glazba), a za to se treba boriti. Inače će nas neznanje i zatupljujuća, jeftina buka kakvim je cajkaška dovesti u propastkakav bi ja program htio vidjeti? Onaj sa normalnom i kvalitetnom glazbom. A ideja ima, jako puno, previše za ovaj post. No, mislim da bi trebali prvo istrijebiti narodnjake kako bismo očistili put za kvalitetnu glazbu. Eee, jeste čitali u novinama da će se do 2008. potpuno uredit i otvorit Kulušić i Lapidarij-kultni zagrebački klubovi…?? I odmah zatvoriti nakon 3 mjeseca, zbog pritužbi stanara okolnih zgrada na buku. A da će dotad otići u starosnu penziju svi kaj su se nekad okupljali u Kulušiću i Lapu!!! Moja generacija!!!

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Share



Tags:



Imate komentar?
Ako imate svoj komentar ili svoje mišljenje koje želite podijeliti, pošaljite mi email ili ispunite dolje predviđena polja za vaš komentar. Svi komentari će biti prethodno pregledani, ispravljeni da budu korektni, pa će tek onda biti objavljeni.

Pošaljite svoje vlastite opise putovanja sa ili bez bicikla, izvještaj sa neke utrke ili možda članak iz povijesti Zagreba ili biciklizma u Hrvatskoj. Na ovim stranicama već imam više od 400 priča i biti će mi drago objaviti sve vaše priče, koje zadovoljavaju kriterije, po pitanju tema na ovome blogu. Pretraživanje ovih stranica omogučeno je na vrhu glavne stranice bloga sa desne strane. Isto tako na vrhu svake stranice nalazi se opcija za prevođenje ovih stranica na druge jezike.

Pošaljite svoje komentare na email adresu: zdenko@zkahlina.ca

28 komentara to “KAK SU VAŠI STARCI ČAGALI”

  1. Comment by Leo:

    „Progutao“ sam članak. Vratilo me u mladost. Sva ta kultna mjesta sam sa škvadrom obilazio. I više. Bile su u igri i neke „garaže“, sječam se Šrapćeve ( iz Domjanićeve) pa na đamiji kod ZABE na čošku. Kušlanova na (čini mi se) trečem katu. Leeeeti vreme!

  2. Comment by zinka canjuga:

    Stariji zagrečanci sjećaju se i plesnjaka FIJAKER u Fijanovoj ulici. Bila su to ljepa vremena kad je Bog još po zagrebu hodil. Sjetila sam se tih ljepih čaga…

  3. Comment by Leo MacLeod:

    Wow, awesome blog layout! How long have you been blogging for? you make blogging look easy.

  4. Comment by Sven:

    Čaga na Trgu u podrumu zvala se Alta. Čaga u kavani Korzo uz Keru imala je naziv Večeri uz svijeće.Treba se sjetiti i Tvrtkove, Šarengradske, Kustošije, Crno- Bijelih, Grešnika. Na Vrbiku su svirali Pro Arte i grupa “Mi”, a bilo je tu još lokalnih čaga npr. Slovenska, Lika u Ilici, Mađarac o Saloonu da i ne govorim.

  5. Comment by Draško:

    Ćaga na Đamiji je bila u dvorani OTAK Like (Omladinski Teško Atletski Klub) na kućnom broju 3 u dvorištu, to je ona zgrada između današnjeg HDZ-a i zgrade u kome je bila velika trgovina Fontana. Mislim da se zvala tada dvorana Polet ali nisam 100% siguran.
    Ali se sječam svog prvog odlaska u Big Ben. To pamtim i danas, a nadimil sam se ‘ko drniški pršut unutra i onda sam staru danima uvjeraval da ja ne pušim. Lagal sam ali moralo se. A onda prek starog Cvjetnjaka dok je to još bio trg sa dušom, do ulaza u kino Zagreb (danas toga više nema) i prvi pravi poljubac… do doma sam dolebdio ko napunjen helijem.

  6. Comment by Zdenko Kahlina:

    Drasko bok! Hvala za sve komentare… da i ja se sjecam Big Bena u Bogovicevoj ulici. Unutra je bilo tak zadimljeno, da se dim mogel nozem rezati… hahaha… to su bila vremena! A danase sve nemrem vjerovati, da su i po Zagrebu, poceli ogranicavati pusenje… ‘ko tu kod nas u Kanadi.

  7. Comment by Leo4:

    „Progutao“ sam članak. Vratilo me u mladost. Sva ta kultna mjesta sam sa škvadrom obilazio. I više. Bile su u igri i neke „garaže“, sječam se Šrapćeve ( iz Domjanićeve) pa na đamiji kod ZABE na čošku. Kušlanova na (čini mi se) trečem katu. Leeeeti vreme!

  8. Comment by Mladen:

    Ja sam izlazil u Big Ben 1980. godine, ne čini mi se da je bil tak gusti dim, možda kaj sam i ja pušil u to vrijeme. Bil je DJ Milan Mlakar i dobra i više manje aktualna disco mjuza se puštala…Po ljeti je bila čaga isto na Trešnjevci, na otvorenom, tam di je danas Cibonin toranj, bil je nekad tzv. Disco club “Trešnja”…Tam sam išal 1981. godine, bilo je super…lijepe cure, dobra mjuza..a bil je jedan kaj je bil jadni malo bolestan pa se tam razbacival čagajuć a bil je visok i zgledal ko Frankenštajn, zvali su ga Munja…U “Studentski centar” sam isto zalazil i bilo je fora vani očijukati sa curama kaj su visile ispred ulaza..

  9. Comment by Damir:

    Diskači u moje vrijeme (osamdesete). Radili su do jedan ujutro. Neki su od ponoći do jedan puštali narodnjake. Big-Ben (Bogovićeva. moj prvi disco izlazak u grad), Kulušić (ex-Zebra. Blue Moon rockabilly nights. The Moonlight Cats – najbolji akapela bend na ovim prostorima IKAD!), Moša (u sveučilištu Moša Pijade, danas Pučko sveučilište. neopisiva gužva svaki put), Jabuka (skakao među pankere i nikada mi se ružno nije desilo. osim što sam razbio glavu na zvučniku. a na kraju sa ekipom pješke doma u Novi Zagreb. zakon), Lapidarij (cigleni svod Lapa je nezaboravan. i konobari koji su se probijali kroz gužvu), Gjuro (mrak), KSET (kod ETF-a, četvrtkom – funky night. UFFFF!), Studentski centar (raj za cigiće. dobro su plesali), Saloon (samo za teške šminkere. bio dvaput. bljak!), The Best (kod bazena Mladosti na Savi. bio jednom. bljak, bljak!)

  10. Comment by Zeljka Latincic:

    U moje doba plesalo se i na Tuskancu, ljetna pozornica, pa u Gradskoj Kavani ka katu, a isto tako i u neboderu na zadnjem katu…

  11. Comment by VLADIMIR ŠIMUNIĆ:

    A tek Vatrogasni domovi u okolici………….

  12. Comment by Gigi:

    Hah, moja generacija je ’78. Maturirala sam u drugoj gimni križaničevoj… išli smo svuda, a di nas nije bilo vikendom, kad su starci bili popustljivi; s mjesta na mjesto duboko u noć… :) )

    Nije bilo frka ni bitnih tučnjava, tu i tam oko neke cure, niš opako…
    Prvi kafići:Safari, Match Ball, Papagaj, Palainovka, Gradska, Korzo, Dubrovnik… čage po filingu;..od Lap-a, Bena, Saloona, pa dalje u izgorjelu Vilu Rebar.., a kad sve završi u gradu, ponekad i izvan grada na vatrogasne… hhhehheh… zbog smjeha i zeke peke… tada nije bio naš rodni Zagi tak fensi-šmensi ko sad za slikanje bogatih i slavnih…, bil je baš naš, so cool old Agram s puno stila i duha, mjesto za sve…

    Voljela sam ga više nego sad… zašto?? glupo retoričko pitanje… baš zato što je bio više kozmopolitski… po svemu! Kad sam razgovarala sa prijateljicom iz Pariza, rekla mi je: Parižan postaješ kad si tamo rođen, ali i kad dođeš odnekud, pa se prilagodiš gradu a ne on TEBI!

    Tako je to dragi moji… To je moj komentar!!

  13. Comment by Mario Breurer:

    Pročitao sam i proučio članak sa nazivom “KAK SU VAŠI STARCI ČAGALI ” i učio dosta praznina u redanju činjenica. Recimo ljeti poznate čage bile su u : Tuškancu igralište Lokomotive, pa na Katarinskom trgu – Drago Diklić i Josip Sudar-Zuzamenštos i u Ilici u dvorištu između Meduličeve ulice i Britanca na južnoj strani ” kod Jeđuta ” pa terasa u Studenskom centru, i Ribnjaku. Od dvoranskih čaga: u Domu Grafičara u Breščenskoj, u Fijakeru u Fijanovoj, u Poletu kod Đamije, u Dvercu u Ilici dvorana u dvorištu, Sloga u Preradovičevoj gdje je gđa Tucman držala plesne tečajeve i plesne matineje uz ploće. Klub omladine na trgu gdje je gosp. Keglević držao plesne tečajeve i plesne matineje a navečer je u istoj dvorani bila živa muzika, Moka sa svojim starim bendom, Crveni koralji, Emil Altić sa svojim bendom, Glazbeni zavod sa Markom Novoselom, Bogovićeva sa Dušanom Dančuom, Kolo – kod Tucmana big bend Stjepana Mihaljinca, Jabuka na Jabukovcu, baraka kod Medicinskog fakulteta i Bijele strijele, Dom tehničke škole na Selskoj- Moka sa svojm starim bendom, studenski dom Stjepa Radić i.t.d. Jedno je na HTV bio prikaza osvrt na sličnu temu u okviru emisije Crno bijelo u boji, možda se može doći do tih snimki. Dakle da zaključim, ova tema je značajna za povjest Zagrebe i zahtijevala bi značajniju analizu.
    Pozdrav, Mario

  14. Comment by Zdenko:

    Jako zanimljivo… cak se niti ja ne sjecam cage u dvorištu između Meduličeve ulice i Britanca na južnoj strani ” kod Jeđuta ”!! Mario, hajde hocemo jos detalja o tim mjestima gdje se nekoc cagalo!!

  15. Comment by Lordinho:

    TURBO ZAGREB…

    Imao je Zagreb još nešto, što danas nema. Bili su to dobri stari plesnjaci sa živom glazbom. U početku bijahu to Tucman, Sokol, Ilica, Fijaker gdje se svirala plesna glazba, a eventualno i pjevali šlageri. A onda je došao rok: Grupa 220 i Drago Mlinarec žarili su i palili u dvorani na Vrbiku. Iznad Gradske kavane bio je plesnjak za mlade i tada nitko od nas nije mogao ni zamisliti da će Zec (Vladimir Kočiš) dogurati tako daleko. U Studentskom centru smjenivali su se mnogi, ali na žalost Grupa MI u kojoj je svirao i Siniša Škarica prekratko je trajala. Na Lokomotivinom (danas Cibona) igralištu na Tuškancu svoja uspješna ljeta odradili su Griješnici, a na terasi doma na Ribnjaku glavni je bio Jura, ali ne Stublić (on je došao kasnije), nego Zdenko Juranić. Bilo ih je još mnogo. I dvorana i sastava. Nakon preseljenja Njam-njama zasjao je Kulušić. Tko sve tamo nije nastupao. Recimo da je to Tvornica danas.

    Zlatno doba zagrebačkog rocka nastupa sedamdesetih-osamdesetih. Zar ih uopće treba spominjati: Azra, Film, Haustor, Aerodrom, Parni valjak, Prljavo kazalište… Kultno mjesto okupljanja nezaboravna Zvečka. I ne samo rokeri, već cjelokupna umjetnički nastrojena zagrebačka mladež – Novi kvadrat, Poletovci… Dođete li danas u Masarykovu i potražite li Zvečku, ukoliko niste iz te generacije teško da će te ju i zamijetiti. Pa to je običan mali kafić u kojeg stane deset ljudi, a jedanaestog već morate ugurati sa žlicom za obuvanje. Da, to je istina, jer Zvečka je ‘živjela’ na ulici, na pločniku. Zvečka je bila kultno okupljalište, a ne super-kafić.

    Ima Zagreb danas nešto, što nekada nije imao. Ono što je nekad bilo marginalno, danas je prevladavajuće. Ono što se nekad slušalo iza zatvorenih prozora, danas se sluša po kafićima i iz jurećih makina. Zagreb ima danas turbo-folk oliti narodnjake. Ma, nisu to ni narodnjaci ni etno, to je turbo. Rokere su zamijenili tamburaši, tamburaše su smjenili turbo-folkaši. Tu i tamo malo techna (uz tabletice), pomalo karaoka, i tek poneko kultno mjesto koje se ne predaje. Zagrebu treba i više od jednog BP Cluba.

    Zagreb je izgubio svoju periferiju. Toga danas više nema. Na Kanalu (Radnička od Gumenjaka do Vukovarske) tvorničke hale su zamijenili velebni neboderi. Na Trnju i Trešnjevci tek poneke oaze zagrebačke periferije. Šestine više nisu selo ponad Zagreba u kojem se pere rublje zagrebačke gospode i na čijem je groblju spomenik Ocu domovine, ako više itko uopće zna da je Ante Starčević sahranjen tamo. Shopping centri preobrazili su zagrebačku periferiju.

    Zagreb je izgubio periferiju, a periferna kultura pokušava osvojiti Zagreb.

    Zagrebe, ne daj se. Moj rodni grad to ne zaslužuje.

  16. Comment by zdenko m.:

    Bravo. mene 70-godišnjaka je tekst vratio u moje doba (kasne 1950-sredine 1960.ih). Glazbenjak, tucman, baraka ). Svirali su u Glazbenjaku plesni orkestri i u pola noći završavali sa “laku noć…). Baraka je bila za moju klapu in jer sam studirao medicinu. “Roboti” su skidali sve što se dalo skidati a za buhbnjevima je bio Krajnović koji je i pjevao . “Variete”- Viki Glovatzki i Braco Reiss – nezaboravne matineje mladih talenata – Vice Vukov, Marko Novosel….
    O lijepa mladosti. Kako je lijepo sjetiti se tih vremena.
    Hvala autoru.

  17. Comment by Vlado Mandić:

    Ovo je odlična tema! U prikupljanje podataka o nekadašnjim zagrebačkim plesnjacima, rado ću se uključiti ako će se raditi neki obuhvatniji pregled radi objavljivanja (dok su suvremenici toga prošlog vremena još živi i sjećaju se), no već je jako puno i ovdje napisano. Mislim da bi bilo dobro kronološki srediti sve podatke i barem ih besplatno na netu objaviti, ako već ne i u knjizi.
    Tko god želi, slobodno me može kontaktirati na tu temu, naći će me lako na fejsu: https://www.facebook.com/vlado.mandic.1 pa da se dogovorimo i možda i podijelimo “zadaće”, mogli bismo nešto korisno i napraviti. Odrastao sam u Zagrebu u kome sam proveo najluđe godine i obijao sve plesnjake sada već davnih šezdesetih.
    Evo i “kost” za glodanje: pouzdano znam da je prvi disco club u Zagrebu, ali i u tadašnjoj Jugi, bio onaj “Kod Pante” u tadašnjoj Ulici 8. maja blizu Džamije, gdje je DJ bio legendarni Ivan Balent Tratinčica (napustio nas je zauvijek koncem studenoga 2010. pokoj mu duši). Koliko me sjećanje služi, taj diskač je otvoren 1968. (ispravite me ako griješim) ali ne znam kada je promijenio ime i do kada je postojao.

  18. Comment by Borislav Simon:

    Aj, aj , aj, sve ovo naprijed rečeno me vratilo u moju srednjoškolsku mladost… bila su to posve drugačija vremena… ne žalim za njima, ali smo se jako dobro zabavljali… manje smo imali, ali smo i manje tražili!

    …ali natrag na temu. Ja sam s tadašnje periferije (kustošijanac). Imali smo krasnu čagu u Kustošiji u Vatrogasnoj ulici. Tu su nam jedino kvarili vojnici iz Ilice (iz pekare)… pala je i pokoja šora i često je netko završio u potoku kraj kina… Ah, dečki iz centra, ne znate… zaboravili ste. Bilo je zabave i na periferiji… čaga na Vrbiku u Kustošiji, u Vrapču… kod bivše tvornice RIS (eee to bi se morali sjetiti… jedine tvornice u bivšoj Jugi, koja je proizvodila gumene proizvode, razne, pa tako i kurtone…). Meni osobno je bila najbolja čaga u Tvrtkovoj na katu (tu je danas Zavod za mirovinsko osiguranje). Tam su svirali Crno-bijeli i izdali svoju gramofonsku ploču… tam je i Josipa Lisac napravila svoje prve korake… bila je to odlična čaga i još jedna nespomenuta… kod đžamije. Tam je bila jedina čaga u ponedjeljak, u prostorima hrvačkog kluba Lika. Hrvači su bili i izbacivači i tam sam zaista vidio uživo da netko leti po zraku… kad ga dohvati čuvar hrvač, a što je najbolje sve čage su uglavnom počinjale oko 7-8 uvečer i trajale do 11, a onda je bil fajrunt… ide se doma, a tko je zgrabio, zgrabio.
    I nema tramvaja ili prijevoza… ide se pjehaka doma, pa ako malo zakasniš si nadrljal…

  19. Comment by Dragutin Sremčević Srema:

    Fantastičan tekst međutim potkrala se jedna greška Jeđut plesnjak nije u Ilici nego u Trnjanskoj 1. Dvorana Željezničarskog društva Zvanog Vinko Jeđut, Dolazilo se preko nadvožnjaka preko pruge na Glavnom kolodvoru. Ja sam inače prošao sve te zagrebačke čage jer mi je to u ono vrijeme bila glavna zanimacija, a moram priznati da sam bio a danas jesam među najboljim čagerima. Inače stanujem i dan danas u Primorskoj ulici pa su mi te sve čage po Zagrebu poznate. Pozdrav Srema

  20. Comment by zinka canjuga:

    U Zagrebu se uvijek čagalo od davnih vremena ,od privatnih salona do plesnjaka i modernih diskača.
    Pra -plesnjaci 1960-tih bili su Radnički dom, Tucman, i Vinko Jeđut, Glazbeni zavod.
    Radnički dom je nespominjan i gotovo od svih zaboravljen plesnjak, iako je godinama bio najposjećeniji zagrebački plesnjak.Zlatno doba tog plesnjaka bilo je krajem 1950-tih, ples je bio subotom, svirali su plesni ansambli i uvijek je bila gužva, ali usprkos tomu nije u gradu kotirao, najviše zbogv profila posjetitelja.,prodavačice, sluškinje, šljakeri, askeri i slična škvadra, kojima je to bilo mjesto izlazaka i prilika upznavanja životnog partnera.Mnogi su se brakovi začeli na tom plesnjaku.
    1960 legendarni plesnjaci su bili: Tucman, Ribnjak, i Studentski centar.Tucman koji se nikak nije mogel zaobići, Ribnjak u starom parku iza Kaptola,gdje su svirali Crveni koralji,u Studentskom su svirali najpoznatiji zagrebački bendovi.
    Povijesni plesnjaci 1960-tih
    -Medveščak mala dvorana na uglu ulice Medveščak i Grškovićeve-tu su pjevale Sjene
    -Baraka Medicinar kod Medicinskog fakulteta na Šalati tu su bili Bezimeni
    Važni plesnjaci 1960-tih
    Klub omladine Mladost na Trgaču
    Neboder na zadnjem katu nebodera,ulaz se naplaćival kod ulaza u lift
    Grafičar dvorana u Bresčenskoga tu su pjevali Delfini
    Polet dvorištu Đamke br.3 Crveni đavoli i Bezimeni
    Vrbik- Grupa 220
    Ribnjak: Crveni koralji, Lordovi i Delfini
    Ostali važni plesnjaci 1960-tih
    Dverce u Ilici
    Fijaker u Fijanovoj
    Katarinski trg
    Bogovićeva
    Šarengrdska
    Selska dom tehničara
    Kustošija u Vatrogasnoj ulici
    Omiška Vis Roboti
    Korzo
    Kruge Grješnici i Suze
    Klub omladine Gundulićeva
    Velesajam
    Ljetni plesnjaci
    Studentski centar
    Ribnjak
    Tuškanac
    Lika
    Veslački klub
    Na plesnjacima se nije samo plesalo bnilo je tu i štemera, došlo bi do tučnjave.Svaka čaga imala je svoju stalnu ekupu,redare,izazivače nereda štemere,a sve iz kvarta u kojem je bil plesnjak.
    I točno se znalo ko je gdje izazval tuču i tko je u igri.
    I tak je to nekad bilo u našem Zagrebu.Bila su to ljepa, nezaboravna vremena iz povijesti našeg voljenog grada.

  21. Comment by zinka canjuga:

    čagalo se i na Bukovcu…Zvonimir Milčec bil je glavni čager u birtiji na Bukovcu…

    a dobar plesnjak bil je i u Dubravi u kinu Dubrava…svake subote tu su čagali puce i dečka sa istka grada,,nekad je to bila perferija a danas skoro centar…tu je bila dobra mjuta a salo se svirala pjesma Sorry Suzanne od The Hollies

  22. Comment by Prof.Jurica Grakalić Dr.h.c.:

    I ja se sečam tih, gore spomenutih, čaga moje mladosti 60-tih godina. Ni to nikakva nostalgija, kak bi neko rekel, neg vsaku subotu i nedelu si jedva čekal da se je zbrala klapa i pjehe na čagu, jer si imal samo kintu za upad, a za tresku bormeš ne. Odlazak na čagu je bil kakti nekakvi kulturni događaj i jedva si čekal da dojde kraj tedna da se zbigecaš i upicaniš. Bela šulja, kravatljin, zglancani papki, frizica, oprana čupa itd. Isto tak su se i puce spremale. Već vu petak smo se cure i dečki iz vulice i škole dogovorili gdi i v koje vreme se bumo našli i onda smo čoporativno otišli na čagu. Izbor plesnjaka je bil bogat i mogel je svakoga zadovoljiti. Moram reči da smo se znali lepo ponašati, pa ak si na čagi od kakve cure dobil košaricu to ni bilo niš strašno, neg si se joj lepo zahvalil. Bilo je i šora, al ak je klapa došla na čagu kak klapa, onda smo čagali s curama iz naše klape i na njih smo pazili. Ak je neko štel ž njima čagati i bil je pristojan mogel je, pa nigdar ni bilo poteškoća. Isto tak niko ni imal razloga da bi se z nama pošoral ili nedaj bože napravil tarapanu. No jenput sam ju doživel u Tucmanu i bilo je krvi svikud, a na štengama, ostalo mi je vu sečanju, jedna debela lokva krvi tak da su došli droti i hitna.
    Niko ni spomenul da je vu Fijakru peval Šerfa (Šerfezi) u Studentskom centru Miro Ungar i njegova sestra Dunja, a svirali su u bendu Mamut sax (nedavno je vumrl), Truli bas đitru.
    I kaj još reči?….. dost su rekli prethodniki, al bi se dalo još puno toga reči. A to vreme se nemre zaboraviti i trebalo bi ga zabiležiti jerbo to je povijest našega Zagreba. Moj Zagreb kak imam te rad!!!

  23. Comment by Berislav:

    Zdravo Zdenko,

    čestitam na zanimljivom blogu. Posebno me razveselio prilog o čagama nekad u Zagrebu. Baš sam na dosta tih mjesta godinama zalazio (posebno Vrbik, Lapidarij, SC i Saloon), a i neke od spomenutih osoba su mi poznate. Neki od plesnjaka iz tog doba nisu spomenuti. Bogme ih je bilo. Samo su jedni bili trajniji i popularniji od drugih. Šteta što nema nikakvih fotki sa naših čaga iz tog doba na Internetu. Barem ih ja ne nađem.
    Lijepi pozdrav,
    Berislav

  24. Comment by Zdenko Gudlek, Tarzan:

    Sve sam te čage obilazio, čage su bile svaki dan a kad je bila “vatra” išao sam u Slovenac u Masarikovoj srijedom, ak se ne varam. Na Ribnjaku su fakini u parku nategnuli debeli drot, pa smo padali i ozlijedili dlanove ruku. Poslije pauze uvijek je bio Damen ball, od kojeg smo uvijek puno očekivali. Često smo bili i na zadnjem plesu, ali onda sam zakasnio na zadnji autobus pa sam išao pješice 8,5 km do Podsuseda.

  25. Comment by Hrvoje:

    Sviđa mi se tema pa bih pokušao iz sjećanja izvući disko klubove iz sredine 80ih koji nisu spomenuti.Koma na Šalati,Klub 88 stadion Maksimir, Globus velesajam,Amazona velesajam,Arabesca Siget,Sokol na Mažurancu,SB u Gundulićevoj,dvorac Brezovica…

  26. Comment by Deva:

    Sjeća li se neko Odiseja u Šestinama?

  27. Comment by Branko:

    Pozdrav U vrijeme bili su poznati disco clab Panta Karaka Club 33 DISCO NA KLIZALJKAMA I KOTURALJKAMA STARA ŠALATA, ja sa neke od tih klubova vodio sa dj Ranko Antolic,Ante Batinović,Kera,Šole,Tratina,Ivančica,Mlakar,Čedo Susmil ,Laki i moja malenkost Majk. Bilo nam je ljepo….. Pozdrav

  28. Comment by Vlasta:

    Ah, koja vremena, koja sjecanja.Posjecivala sam vecinu tih plesnjaka a najvise Radio klub, blizu Krizaniceve gimnazije, u kojemu je neko vrijeme pjevao mlada Drago Diklic, a koji nitko nije spomenuo.
    I drago moji komentatori, shvacate li da smo se mi svi jednom davno sretali u tim plesnjacima i mozda koji put i zacagali skupa.
    Hvala Zdenko na izvrsnoj temi, a vama cageri moji, lijepi pozdrav i drzite se !

Leave a Reply