ZAKAJ VOLIM ZAGREB

Purgerska nostalgija

Sastavio: Zdenko Kahlina
 
Zagreb je moj grad
Odgovor na pitanje zakaj volim Zagreb mora početi od samog početka. U Zagrebu sam se rodio daleke 1951 godine u Novoj cesti, na Trešnjevki. Međutim, ubrzo nakon mog rođenja preselili smo se preko rijeke Save, na Kajzericu. Tamo su moji izgradili malu kućicu, odmah pokraj bake i dede, na njihovom zemljištu. zg_glavni_kolodvor  Kajzerica
Ja sam rasel na Kajzerici, kod starog velesajma u 7. Podbrežju. Po ljeti smo se kupali u Savi, koja je još u to vrijeme bila čista. U školu smo išli preko željezničkog (zelenog) mosta do Horvaćanske ulice. Sjećam se speedway utrka po staroj šodranoj stazi iza velesajma. Braća Regvart su drmali… Policajci na konjima su nas čuvali, a mi klinci smo im kroz noge bežali unutra – naravne bez karte!

 Posle, kad sam se preselil na Kraljevec, Regvart Branko mi je bil prvi sused (i jos uvijek živi pored moje mame). Moji starci su kupili grunt na Kraljevcu, iznad Britanca, malo prije velike poplave u Zagrebu, tak da smo bili sretni kak nismo stradali.  U tom mom novom kvartu smo se švercali na ljetnu pozornicu kina “Sloboda“ na Dubravkinom putu. Na košarkaškom igralištu Tuškanac smo “prodavali” cigle onima koji su bili slabiji od nas ili smo ih natrag “kupovali” kad su naišli jači (tam di je danas Saloon).

gornji_grad4

Kraljevec
Kraljevec je moja ulica. Tam sam odrasel… ali ne do kraja. Do Kraljevca se dojde od Malog placa po Radničkom Dolu i ulicom Zelengaj. Od Placa ima oko 1,700 metara ili otprilike 20 minuta pešice. Može se dojti i busom, koji vozi svakih pola sata a vozni red se ni menjal već više od 40 godina. Kraljevec ima veliki hrast na okretištu busa, i mali dućan sa debelim šefom i dečki koji piju pivo unutra u dučanu poslje nogača kod As-a, i ulaz za osoblje kod Vukušića gdi si mogel “posuditi” pivu poslje 23h i vratit sutra ujutro, i “baba plavuša” (stara susjeda u plavom šlafroku sa plavim ehotonom na kosi) koja nas je špijala kad smo kasno dolazili doma. 

Samo danas nema više gostione “kod Vukušica” a bome nema niti birtije As. Umjesto nje sagradili su luksuzni hotel, u kojemu nema gostiju, jer je skup. Nekadašnje nogometno igralište su pretvorili u parking hotela a svi moji dečki (Zlaja, Čaruga, Demla, Cenko, Tona, Božo, Tunjo, Vladek i ostali) su odselili ili su vumrli. Je, kaj se tu more, došla su neka druga vremena. 

zg_ilica2 

Rokov Perivoj
Na Rokovom perivoju, u ovakve ljetne vruče dane, navečer je uvijek bilo malo svježije i cijeli grad ti svjetli pod nogama, a oko tebe krijesnice i cvrčci, zagrljaj cure i dečka … ma, to je najljepši dio grada! 

Park ispod Štrosmayerovog šetališta i jedna klupica s koje puca prekrasan pogled na Ilicu i zgradu sa satom. Tu smo ja i moja draga ljubovali kad nismo imali gdje. Najljepše su nam bile večeri kad je mjesečina obasjavala drveće i ciklame oko nas.. a onaj miris šume oko nas se ne zaboravlja tak lako! 

Kasnije su došle vožnje plavim tramvajima, pogled na velikog konjanika na Jelačić placu, odlasci u Maksimir s roditeljima, mali vlak Samoborec i veliki vlakovi što su stalno tutnjali štrekom. To najmilije igralište moje i mojih vršnjaka svakodnevno je nosilo negdje u daljinu brojne putničke, brze i međunarodne vlakove i kroz stalnu tutnjavu upijao sam prve osjećaje, odlaske i dolaske. Svi ti šareni vlakovi otvorili su mi i želju za novim, nepoznatim krajevima, usmjerili su me vjerojatno i prema mojoj kasnijoj profesiji koja obiluje putovanjima, pa ponekad i nekom povratku u moj Zagreb istom tom štrekom moga djetinjstva. 

mandusevac_po_noci

Tucman..
Tko se sjeća plesnjaka u gimnastičkoj dvorani “Kod Tucmana”? Na galerijama se pilo, pušilo a tam je bila i garderoba. Odzgora smo škicali mačke (pi*ke, kak smo ih zvali) i kad bi izabrali “svoju”, onda smo čekali da počnu sentiši, pa smo išli dole da pitamo: « plešeš? ». 

Se seća još ko od vas Vikija Glovackog? Prvog pljeska, Tončija Kljakovića, natapirane Gabike i Marka Novosela? 

Sjećate se Varietea u Ilici,1950-1960, onih godina kada je bio Viki Glovacki director, kada si mogao popiti gemišt sa Markom Novoselom…ali ih je volil prije i između pjevanja, sjećam se Nele Eržišnik…Ivo Robića, Dušan Dančua, Tereze Kosovije kao i mnogih drugih.  mesnicka_po_noci

Diskači..
Pa onda je došla era diskača. Ja često velim da sam ja disko generacija. Dosta sam visil u Lapidariju, klubu u Gundulićevoj, Big Ben u Bogovićevoj (dim od cigareta se mogel s nožem rezati), plesnjaka na Trgaču, svirali su Koralji, koncerti „The Mladi“ na Tuškancu i u „Centru“ (Studenski Centar u Savskoj) sa Vox pojačalima i zvučnicima. Na Tuškancu su više puštali Credence Clearwater Revival i Mango Jerry. Lapidarij: tak me puno uspomena veže na Lapidarij… kak se tam čagalo na žtem..  

Moja klapa su bili dečki iz raznih dijelova grada: braća blizanci (Trešnjevka), Vako (Maksimir) i Perica (Šalata). Cure su tam bile tak mlade i zgodne !!! 

Posle su došle prve čage na Vrbiku, Grupa 220, Drago Mlinarec … Nautilus su tam super “skidali” Cream i ostali progresiv rock … Mislim da su malo starije puce šizile za slovenačkim Kameleonima, ako me sjećanja ne varaju. Ljetne čage na Savi…   zagreb_kakvog_ne_poznajete5 Moj Zagreb..
U Zagrebu sam uživao u jesenskim maglama, mirisu vrućih kestena, zanosnim kazališnim predstavama, i sve većem broju svjetala koja su tako žarko obasjavala Zagreb. Grad je bio postajao sve veći, bučniji i noviji, promijenilo se mnogo a pogotovo u mom bivšem kvartu Kajzerici u koju su došli i neki novi, meni nepoznati ljudi (kinezi). Tramvaji su počeli voziti u neka dotad nepoznata naselja, rijeke automobila postajale su sve gušće i Zagreb je, tako mi se tada činilo, rastao zajedno sa mnom ili ja s njim.  

U Zagrebu sam završio svoje školovanje, dobio prvi posao, tu su se rodila moja djeca, na Mirogoju i Miroševcu počivaju moji najdraži. Tu sam postigao sve svoje sportske uspjehe i uvijek se radovao noseći plavi dres, koji je označavao zagrebačku boju (napred plavi, plavi…).  U susretima s mojim inozemnim prijateljima i kolegama radujem se kada im mogu pokazati Zagreb od Gornjeg grada, užurbane Ilice, predivnog kazališta, mirnog Tuškanca, do podsljemenskog zelenila, urednih kafića i restorana, šarmantnih galerija rasutih po gradu. Vjerojatno dio mog oduševljenja prelazi i na moje prijatelje i svi se onda složimo da je Zagreb grad po mjeri čovjeka, ne premalen, ne prevelik, sličan drugima a ipak svoj, star i nov, pohaban i moderan, grad kome sam sve ove godine ostao vjeran i koji mi je to isto vratio životnim radostima.

kino_tuskanac1 

frankopanska 

gornji_grad_3 

Na kraju, uvijek se pitam: a kako bih ja bez Zagreba?  

Serbus i najte kaj zameriti!

Share



22 komentara to “ZAKAJ VOLIM ZAGREB”

  1. Comment by Mladen:

    Pogledah letimicno. Znas da mi je problem sa vidom, pa sam spori citac. Nisam te zaboravio. Volio bi suradjivati i prijvacam tvoj prijedlog, ali uzmi u obzir taj problem sa vidom (sporost). Da sam u penziji valjda znas. Uputili me u nju. Kaj bum im tam takav, kaj jedva vidim.
    Vidim da imas i nove tramvaje.
    Javim ti se opsirnije odgovorom na tvoj mail.
    Srdacan pozdrav tvojima i tebi iz ovih nasih krajeva … :)

  2. Comment by Draško:

    lijep opis grada koji je meni najdraži, ugodno sam iznenađen na spomen nekih “orjentira“ kojih se samo purgeri sečaju.
    Mail imaš a ja sam mali z centra oko Džamije pa mi je taj dio grada bil “dnevna soba“.

  3. Comment by Brad:

    I read some other posts on the site, and I must say you have a talent for writing, keep up the good work!

  4. Comment by ruza:

    Okbo, Dragi Zdenkec, kaj je lepo sa tobom setati Zagrebom… furt se raznjezim i kak sam ti vec prije rekla, ova tvoja pisanja za mene su dusevni vitamin i jedva cekam, ako Bog da, nek se vrnem tam gdi sam se rodila. Moj ti je Jurica (bracek) naveliko visel u Lapidariju sa Capljom… ali bez brige, sve smo cage obisli. Cini mi se ipak da smo najcesce zavrsavali u Studenskom.

    Ma sjecam se ja i Tucmana… stara Tucmanica je otvarala i zatvarala cagu, a cesto je tam popeval i Drago Diklic ( sentise). Silva (S Kajzerice) i ja smo furt zicale za cagu ‘stricek imate sitnoga fali nam za cagu’ i furt se nekak nazicalo. Kaj ces bili smo bez kinte… ma fala ti za sve, uz zdravpo tebi i tvojim dragima. Zaru

  5. Comment by vesna:

    Dobra vecer i lijep Vam pozdrav ,
    eto morala sam Vam napisati da mi se svidja vas lijepi blog,
    moze se puno toga nauciti i vidjeti, a i ja sam rodjena u Zagrebu i jako
    ga volim, iako ovaj Zagreb nije vise ono sto je nekad bio.
    Moja teta zivi u Martiniscu , to je selo pored Gubaseva, i bilo mi je drago
    da ga spominjete.
    Mislim da cu Vas i ubuduce citati jer ste zanimljivi…
    Pozdrav cijeloj obitelji
    Vesna…

  6. Comment by Zdenko Kahlina:

    Lijepi pozdrav!
    Drago mi je da ste se javili sa ovak ljepim komentarom. Da nasa familija Kahlina je tam od sela Gubasevo. Mislim da su jos uvijek neki Kahline tam na bregu v Martiniscu. Tocno odtud smo… Ja sam tam bil kak klinac, a posle vise ne. Ipak sa svojim beciklinom sam cesto onud prolazil, pa su mi svi ti krajevi dobro poznati. Imali smo neku (dalju) familiju i uz cestu prema Tuhlju, tam kod sela Ravnice, ali ne bas u selu, nego uz samu glavnu cestu (nekadasnju Magistralu) za Kumrovec.
    Imate praf za Zagreb… sve se promenilo, ali kaj mozemo. Dosli su neki ‘dotepenci’, a mi ‘stari’ zagrepcani smo se rastepli po svetu. Ipak Zagreb je naj… naj!!!
    Pozdrav. Zdenko.

  7. Comment by Michaela Rejzkova:

    Zašto volim Zagreb?

    Tu su me prvi put koraci doveli kad mi bilo najteže. Tu me nisu odbili oni koji su pravi pravčati Zagrepčani. Vidim to kao danas iako se to dogodilo davno prije dvije godina… Onda vidim drugi prizor – uskrsno vrijeme, sunce, prvi put, ljubav i zagrebački glavni kolodvor na trgu kralja Tomislava… Prvi put gledam te predivne kipove… i onda ga upoznajem… Vidim Dolac, vidim Kaptol, vidim Maksimirski stadion, plac kod Pimpeka! Dolazim kod Džamiju, vozikam se tramvajema u plavoj boji… sve vidim. Nemogu zaboravit. Jedem zagrebačku pitu od sira i uživam… nemogu zaboravit …. volim… volim Zagreb… ♥

  8. Comment by Michaela Rejzkova:

    Zakaj sam zavolila Zagreb – Plavi grad?

    Moj autobus uvijek odlazi iz Praga u 21:00 sati, ulazi u poznatu okolicu Zaprešića i Zaboka oko 5 sati i dolazi na Autobusni kolodvor Zagreb obično u 7:00. No ovaj zadnji put smo zaglavili u glavnom gradu u 6:00 što je baš vrlo rano.
    I to uvijek, kada izlazim van iz autobusa, nadahnem se onog zagrebačkog zraka izvan AKZ, vidim kako dolazi plavi tramvaj zagrebački i onda čujem taj zvuk – „bip, bip, bip, bip“ – mislim da sam se vratila doma. Život mi se tu čini vrlo drugačiji, lijepši jer ima na svakome koraku zelene parke, rijeku i grmove, vodoskoke i prekrasna šetališta. Dobro, znam da je život u glavnom gradu ubrzan jer tu se mora puno raditi i svaki si ide po svome, ali to jurenje me jako veseli vidjeti, jer kad dođem na Trg bana Jelačića, ponekad samo sjednem i gledam to sve – ljude kako jure za poslom, tramvaje kako jedna po jednoj staju u svojim postajama, mlade stati uz kip heroja na konju…
    Sviđa mi se kad sam u prolazu od hotela Sheraton do Džamije i onda preko parka tamo u Rusanovu ulicu. Sviđa mi se proći taj cijeli put od tamo sve do Trga, gdje se nisam odmorila već sam nastavila taj put i došla u Frankopansku kud sam i zamišljala doć. I tražila ju dva sata. Moj je tada put vodio u klub navijača Uvijek Vjerni gdje mi je druga baza.
    Volim oazu miru koja se zove Zrinjevac. Tamo se sjedne na travu ispod veliko, sa bogatom zelenom krunom, drvo i samo slušaš kako se djeca igra, kako šumi veliki vodoskoci, možeš leci i se valjati po čistoj travi. Tamo možeš pjevati, uživati u pogledu na lijepa cvijeća i držet se za ruku sa dečkom…
    Možda želiš vidjeti život malo sa visina? Onda moš ići od Kaptola prema franjevačkom samostanu i doći u Tkalčevićevu ulicu gdje ima puuuno kafića, lijepih kućica koje nude raznorazna jela i pića. Od jedne drage dame kupiti ili kestene ili kukuruz i nastaviti dalje do kamenitih vrata gdje se pomoliš Djevici Hrvata, zapališ svijeću i zatečeš se diviti prekrasnoj crkvi svetog Marka na njegovom trgu. I spustiš se lagano prema dole hvala uspinjači koja je jedna od najkračih na svijetu.
    Ja uživala u pogledu na kulu Lotršćak kada je zalazio sunce na kraju veljaće. Uživala sam i u spavanju na Savskoj pored HRT-om, popijala kavicu u kaviću Sova i onda sam se šetala drugim putem do Frankopanske. Ne poznam Zagreb toliko, ali sve glavne djelove – Trešnjevku, Vukovarsku Aveniju, Utrine, centar, Medvešćak, Maksimir – poznam.

    Zapravo… Zagreb je mjesto gdje sam uvijek voljela i voljet ću sve sa njim povezano – Dinamo i Medvešćak – premda sam Hajdukovac i nisam navijačica za ledeni hokej. Ali sve jedno. Volim taj grad i volim ljude. VOLIM ZAGREB – PLAVI GRAD!!!

  9. Comment by Daniela:

    Poštovani g. Kahlina,
    nabasah kao “čorava koka” na Zdenko’s Corner. Definitivno osjveženje moje subotnje večeri koju provodim čitajući o Zagrebu iz mojih i drugih zapisa. Moram priznati da sam samo letimično prošla Vašu stranicu ali i ono malo što sam vidjela i pročitala oduševilo me. Vidim da mogu još puno naučiti o Zagrebu na čemu Vam se od srca zahvaljujem. Nebiste vjerovali, Kanada mi je posebno draga jer u njoj žive moji dragi prijatelji. Nakon moje posjete toj lijepoj, uzbudljivoj i nadasve susretljivoj zemlji pred više od 20 godina ja kao iz neke ladice izvlačim uspomene na moj 5-tjedni boravak i s veseljem ih prepričavam svima koji žele slušati. Na isti način pričam i o Zagrebu.
    Kao rođenu Zagrepčanku, sa stalnim boravkom na Trešnjevki-jug veseli me iznad svega spoznaja da imaš još duša koje istinski vole ovaj grad unatoč, a možda baš zbog toga, što su fizički daleko od njega. Nema sumnje, to se može osjeiti iz svake Vaše napisane riječi o Zagrebu.

  10. Comment by Zdenko Kahlina:

    Draga Daniela! Osvjezili ste mi dan…. vas komentar mi je najljepsa nagrada za sve ovo kaj delam! Puno hvala i lijepi pozdrav iz snijegom zavijenog (u travnju!) Edmontona…

  11. Comment by Daniela:

    Dragi Zdenko,
    veseli me čitati vaš odgovor. Znam što znači kad ono što čovjek s puno srca, ljubavi i entuzijazma radi bude prepoznato i time nagrađeno. Volim Zagreb (moj tekst uz fotku na gmail chatu). Znate, licencirani sam vodič za grad Zagreb i Zagrebačku žapaniju (hrvatski, engleski, njemački i talijanski jezik) i nastojim svojim znanjem, srcem, ljubavlju prema Zagrebu “unjeti” ga u srca gostiju da ga i oni zavole i vrate se opet na “obale Save..”. Vjerujem da u tome uspijevam. I nadalje ću predano raditi na tome. Jurim sad. Čekaju me moji gosti iz njemačkog govornog područja. Dan je tmuran, prohladan i kišovit. Nema veze. Na nama je da ga učinimo boljim!
    Apropo snijega_ na Sljemenu ga je za 1.travanj bilo čak 7 cm-ljudi skijali! I, održali završetak skijaške sezone. I nije bila prvotravanjska šala!!!
    Lijep pozdrav iz Zagreba…

  12. Comment by Heda Purgerica:

    …. sorry Zdenko…morala sam pak ovo malo fkrasti :-) …. i kad pročitam tak nekaj lepoga onda si mislim zakaj vi Zagrepčanci koji ste tak daleko ko ti…Canada….možete ljepše…. i nježnije napisati o našem najdrajšem gradu ♥ … još jednom…. od srca fala ti Zdenkić :-)

  13. Comment by Branko:

    I’m extremely impressed together with your writing talents and also with the structure of this blog. Is this a paid topic or did you modify it your self? Anyway stay up with the excellent quality writing, it is uncommon to run into a great blog like this one these days… Congrats man!

  14. Comment by Ivan:

    Cijenjeni gospodine Kahlina,

    Vaši tekstovi su divni. Puno Vam hvala na trudu.

    Pozdrav,

    Ivan

  15. Comment by Alemka:

    Ha, super stranica! Zivim u Torontu skorom 25 godina, a voooolim ‘cuti’ purgersku rijec. Nedavno sam bila na nekoj izlozbi o Napoleonu i bila je stara karta Evrope iz vemena kad je Napolen vladao. Na karti je bio oznacen Zagreb kao “Agram”, a onda sam vidjela na mapi ni vise ni manje nego… Zapresic! Hvala za opise Zagreba i zivota u Zagrebu!

  16. Comment by Vito:

    Bog Zdenko!
    Lutajući ovim računalom naiđoh na meni poznato ime. Vjerujem da si ti taj Kahlina koji je išao u Ruđer zajedno sa ondašnjim dotepencem iz Slavonije, koji se zove Vito Perković. Eto prošlo je preko 40 god. od kada si se ti uputio svojim biciklom na svoju stranu, a ja se vratio u svoju Slavoniju. Tvoja priča o Zagrebu je prava, a mnoga mjesta smo i zajedno prošli. Takvi ljudi poput tebe su mi pomogli da se i ja osječam Zagrebčancem.

    Puno pozdrava od srca bečarskog i široke duše Slavonske šalje ti Vito!
    PS.nadam se da ćeš mi odgovoriti, volio bih pročaskati o ovih 40 god što se nismo vidjeli.

  17. Comment by Lordinho:

    TURBO ZAGREB…

    Imao je Zagreb još nešto, što danas nema. Bili su to dobri stari plesnjaci sa živom glazbom. U početku bijahu to Tucman, Sokol, Ilica, Fijaker gdje se svirala plesna glazba, a eventualno i pjevali šlageri. A onda je došao rok: Grupa 220 i Drago Mlinarec žarili su i palili u dvorani na Vrbiku. Iznad Gradske kavane bio je plesnjak za mlade i tada nitko od nas nije mogao ni zamisliti da će Zec (Vladimir Kočiš) dogurati tako daleko. U Studentskom centru smjenivali su se mnogi, ali na žalost Grupa MI u kojoj je svirao i Siniša Škarica prekratko je trajala. Na Lokomotivinom (danas Cibona) igralištu na Tuškancu svoja uspješna ljeta odradili su Griješnici, a na terasi doma na Ribnjaku glavni je bio Jura, ali ne Stublić (on je došao kasnije), nego Zdenko Juranić. Bilo ih je još mnogo. I dvorana i sastava. Nakon preseljenja Njam-njama zasjao je Kulušić. Tko sve tamo nije nastupao. Recimo da je to Tvornica danas.

    Zlatno doba zagrebačkog rocka nastupa sedamdesetih-osamdesetih. Zar ih uopće treba spominjati: Azra, Film, Haustor, Aerodrom, Parni valjak, Prljavo kazalište… Kultno mjesto okupljanja nezaboravna Zvečka. I ne samo rokeri, već cjelokupna umjetnički nastrojena zagrebačka mladež – Novi kvadrat, Poletovci… Dođete li danas u Masarykovu i potražite li Zvečku, ukoliko niste iz te generacije teško da će te ju i zamijetiti. Pa to je običan mali kafić u kojeg stane deset ljudi, a jedanaestog već morate ugurati sa žlicom za obuvanje. Da, to je istina, jer Zvečka je ‘živjela’ na ulici, na pločniku. Zvečka je bila kultno okupljalište, a ne super-kafić.

    Ima Zagreb danas nešto, što nekada nije imao. Ono što je nekad bilo marginalno, danas je prevladavajuće. Ono što se nekad slušalo iza zatvorenih prozora, danas se sluša po kafićima i iz jurećih makina. Zagreb ima danas turbo-folk oliti narodnjake. Ma, nisu to ni narodnjaci ni etno, to je turbo. Rokere su zamijenili tamburaši, tamburaše su smjenili turbo-folkaši. Tu i tamo malo techna (uz tabletice), pomalo karaoka, i tek poneko kultno mjesto koje se ne predaje. Zagrebu treba i više od jednog BP Cluba.

    Zagreb je izgubio svoju periferiju. Toga danas više nema. Na Kanalu (Radnička od Gumenjaka do Vukovarske) tvorničke hale su zamijenili velebni neboderi. Na Trnju i Trešnjevci tek poneke oaze zagrebačke periferije. Šestine više nisu selo ponad Zagreba u kojem se pere rublje zagrebačke gospode i na čijem je groblju spomenik Ocu domovine, ako više itko uopće zna da je Ante Starčević sahranjen tamo. Shopping centri preobrazili su zagrebačku periferiju.

    Zagreb je izgubio periferiju, a periferna kultura pokušava osvojiti Zagreb.

    Zagrebe, ne daj se. Moj rodni grad to ne zaslužuje.

  18. Comment by Mišo/1950.:

    PURGERSKI RJEČNIK

    Riječ unaprijed o Purgerskom rječniku
    Prolazeći ulicama Zagreba ponekad još čujem riječi koje žive u podneblju mog srca. One su ponornica koja me nosi od početka prema kraju, prepoznatljiva živa stvar koja postoji ispod cijelog ovog grada i njegovih uličnih nervoza, drugih naglasaka i razlomka postojeće zbilje. Ponekad me nakostriješi strava kad pomislim koliko je toga autentičnog nestalo i zauvijek se izgubilo u slici današnjeg Zagreba. Baš zato su mi purgerske riječi tim drže. Ne pratim ono što tvrdi kako je to tek utvara jezika, opsjena nečeg čega nema. Jer, što je drugo domaća riječ no samotna sjenka prkosno priljubljena uz samo srce? Baš zato bilo mi je veoma milo kada se na facebooku pojavila grupa “Starozagrebački izrazi”. U njoj je ubrzo nastao ovaj “Purgerski rječnik” kojeg ovdje donosimo, a kojeg su sastavili razni ljudi, Zagrepčani i članovi spomenute grupe. Naravno da on nije potpun, da ima svojih nedostataka i mana, ali je ujedno i jedinstven pokušaj da se od strane ljudi koji vole Zagreb i u njemu su odrasli sačuvaju i zabilježe njegove jezične tradicije, i hvala im na tome. Ovdje ga donosimo tek kao napomenu, dokument o horizontu uvjerenja koja neće niti mogu zaboraviti kulturu svog zavičaja.
    Marijan Grakalić

    PURGERSKI RIJEČNIK
    A
    abšmalcati – kuhati i potom popržiti na masti si mrvicama
    ajgemahtec – juha od povrća
    ajncug – odijelo
    ajnpendekl – omotni, zaštitni jastučić za novorođenče
    ajnpren juha – juha od zaprške
    ašnbeher – pepeljara
    aufinger – vješalica

    B
    badav- besplatno (zabadav)
    badecimer – kupaona
    bademantl – kupaći ogrtač
    badevana – kada u kupaoni
    balta – sjekira
    beštek – pribor za jelo
    betežen – bolestan
    bokci – siromasi
    briftreger – poštar
    bren škare – naprava za izradu kovrdža, lokni
    C
    cajger – kazaljka
    cajtungi – novine
    cange – kliješta
    canpasta – pasta za zube
    canšteher – čačkalica
    ceker – (pletena) torba
    cifra – broj
    cifranje – uređivanje
    ciferšlus/cif – patent (na hlačama, jakni)
    cigaršpic – tuljac za cigaretu
    cimer – kolega u sobi
    cinkariti – izdavati, zvoniti
    cinkuš – zvonce
    colštok – drveni metar na sklapanje
    cucek,pes – pas
    cukerpek – slastičar
    cukor – šećer
    cug – vlak
    cvečnknedli – okruglice sa šljivama
    cvikeri – naočale
    Č
    čaga – ples
    čapati – uzimati
    čez – niz (čez štenge/niz stepenice)
    čkomiti – šutiti
    čuza – zatvor

    D
    dotepsti se – doći od nekuda
    dekla, deklina – djevojka
    dotepenci – doseljenici
    drot – žica, policajac
    drejer – tokar
    drukati – izdati nekoga
    druker – “dedek i babica” za zakopčavanje
    dinstati – pirjati
    E
    escajg – pribor za jelo
    F
    fakat – stvarno/zaista
    fakin – mangup
    fala – hvala
    farcajg, farceg – upaljač
    fasung – batine (al ćeš fasovati)
    faširano meso – mljeveno meso
    fer – pošten prema nekom
    fertig – gotov
    ficlek – mali komadić
    fironge, firange – zavjese
    fiskultura – tjelovježba
    flaišmašina – stroj za mljevenje mesa
    flanjka – ćošak/ugao
    flaša – boca
    fleka – mrlja
    fletno – lako
    flundra – laka djevojka ili žena
    folirati – bacati lire, zavoditi
    forhaltati – podmetnuti
    forhange – zavjese
    forzimer – predsoblje
    fraklec – mala flašica za oštro piće
    frnjokl – nos
    fršlok – kap
    fruštuk – doručak
    furt, fort – stalno, uvijek
    frajla – gospođica
    frtalj – četvrtina (kruha), petnaest minuta
    G
    gablec – užina
    gebis – zubalo
    gelender – rukohvat na stubištu
    gertašlin – novčanik
    girtl – opasač
    glancati – laštiti, sijati
    grdo – ružno
    grebsti se – nametati se, tražiti nekog
    grincajg – miješano povrće
    grintav – izbirljiv
    gruntati – razmišljati
    gukrl – špijunka na vratima
    gundrati – jamrati
    gurtna – od špage pletene trake

    H
    hakmeser – mesarska sjekira za kosti
    hamper – kanta
    himper – maline
    hokrl – niska drvena sjedalica,
    hozentregeri – elastične naramenice
    haustor – ulaz u zgradu
    I
    iberciger – prevlaka, navlaka
    J
    jamrati – kukati,
    junfer, junferica – djevac, djevica
    jurgati – prigovarati
    K
    kahlica – noćna posuda, tuta
    kajzerica – vrsta peciva
    karfiol – cvjetača
    kaslić – poštanski sandučić
    kauč – otoman s naslonom
    kelner(ica) – konobar(ica)
    kikla – haljina
    kinderbet – dječji krevetić
    kistihand – pozdrav, ljubim ruke
    kištra – sanduk, drvena kutija
    knap – tijesno, usko
    klafrati – brbljati, pričati
    klajda – haljina
    kleti – psovati
    kletva – psovka
    klozet – WC
    klofer – isprašivač, mlatilo za tepih (od njemački: klopfen – lupati)
    kofer – kovčeg
    koperdeka – prekrivač za krevet
    knedle – okruglice sa šljivama
    kredenc – kuhinjski ormar
    krenkati – ljutiti
    kuriti – paliti
    Kustošija – zapadno predgrađe grada, ime je dobila po kustosima zagrebačkih kanonika kaj su tamo upravljali crkvenim posjedima (Od lat. custos, nadzornik)
    kušlec – poljubac
    kušnuti – cmoknuti, poljubiti
    L
    lajbek – prsluk
    lavabo – umivaonik
    lestina – lišće,obično za stelju životinjama
    lojtre – ljestve

    M
    majzl – sjekač
    maznut – ukrasti, udariti
    miščafl – lopatica za smeće
    muf – krzneni grijač za ruke
    N
    nafrkati – naviti kosu
    nahero – na koso, nakošeno
    nahkasl – noćni ormarić
    naj – nemoj
    navek – uvijek
    naviklati – namotati, zaviti
    nuk,nuka – unuk,unuka

    O
    ober – konobar, ponegdje i šef sale
    oberliht – nad-svjetlo,prozor iznad vrata
    obleka – odjeća (šatrovački)
    odpeljati – odvesti
    omama – baka
    oprava – haljina
    otata (opapa) – djed
    otprti – otvoriti
    P
    pajdaš – prijatelj
    partviš, partliš – četka za prašinu, za pometanje podova
    pegla – glačalo
    peljati – voziti
    penezi – novci
    perilak, perilek – krpica za pranje suđa
    pigati – savijati
    plac – tržnica, trg
    pleh – lim
    potemfani – zgnječeni (krumpir)
    prezli – krušne mrvice
    probirštift – ispitivač napona
    protvanj – četvrtasta plitica za pečenje u pećnici
    psiha – toaletni stolić sa ladicama i ogledalom
    puca – cura
    pucica – djevojčica
    purger – stari naziv koji se koristio za one koji su nekad živjeli samo najužem području grada Zagreba. Dolazi od njemačkih riječi burg, burger: grad, stanovnik grada
    pušlek – kita cvijeća
    puter – maslac
    R
    rafung – dimnjak
    rajngla – posuda za kuhanje
    rama – okvir
    rašpa – turpija
    rešo – kuhalo
    rifljača – daska sa valovitim plehom za pranje rublja
    rifljati – trljati
    ring – prsten
    rizol, renzol – rub trotoara
    rubača – košulja
    S
    saft – sok, umak
    scati – mokriti
    sim – tu, ovdje
    sličuhe – klizaljke
    soc – talog od kave
    somerica – salama
    spika – razgovor
    stalaža – polica

    Š
    šamrl/šamrlek – mali stolac (najčešće tronožac)
    šeflja – velika žlica za vađenje juhe (kutljača)
    šekret – toalet
    šerafciger – odvijač
    šerajzlin – žarač
    šihta – smjena
    šiknuti – baciti
    šircl (fertun) – pregača
    škarnicl – papirnata vrećica
    škatulja – kutija
    škornje – čizme
    škrlak – šešir
    škropec – decilitar vina sa malo sode ili kisele vode
    šlafcimer – spavaća soba
    šlafrok – kućna haljina
    šlampav – neuredan
    šlatanje – pipanje
    šlauf – gumena cijev
    šlifer – navlaka za poplun
    šlopiti – udariti
    šloser – bravar
    šlus – gotovo, kraj, završetak
    šmajhlanje – umiljavanje
    šmirgl papir – brusni papir
    šmirglati – brusiti, dosađivati
    šnajder – krojač
    šnenokle, šnenokrli – žličnjaci od tučenih jaja s mlijekom
    šnicl – odrezak
    šoldi – nofci
    šora – tučnjava (šatrovački)
    špajza – ostava za hranu
    španciranje – šetanje
    španga – ukosnica
    šparet, šparhet – štednjak za kuhanje
    špeceraj – živežne namirnice
    špenadla – pribadača
    špreha – pričati, razgovarati
    šperhakl – ključ od debele žice
    špigl – ogledalo
    špreha – razgovor (šatrovački)
    špriherica – vrsta praćka
    šrafštok – škripac
    šrajbtiš – pisaći stol
    štacun – dućan
    štamprl – čašica za žestoko piće
    štand – pult
    štanga – letva, poluga (metalna)
    štaubcuker – šećer u prahu
    štefan – boca širokog grla za vino
    šteker – utikač
    štekdoza – utičnica
    štelati – namještati
    štenge – stepenice
    štiglec – slavuj
    štima – odgovara
    štrumfe – čarape
    štrumfpantli – gumeni držači za čarape
    štokrl – stolac bez naslona
    štrik – uže
    štrom – struja
    šturc – sa strane
    štruca – umješano tijesto, kruh ili meso
    šufnudl – valjušci od krumpirova tijesta
    šupa – ostava,spremište za drva, bicikle itd.
    šuster, šušter – postolar

    T
    taubek – golub,
    tancati – plesati
    traktur – lijevak
    tuhica (perina) – pokrivač punjena perjem

    V
    valer, nudl valer – valjak za tijesto
    vandl – limeno korito
    vanjkuš – jastuk
    vaserlajtung – vodovod
    vekerica – sat (budilica)
    verkcajg – alat
    veš – rublje
    vikleri – uvijači za kosu
    vinterica, vintjakna – vjetrovka, jakna
    vu – u
    vudri – udari
    vura – sat
    vurmaher – urar
    Z
    zafrig – prženo brašno
    zaflekati – zaprljati
    zaštopat – začepiti
    zemlknedle – okruglice od kruha sa dodacima
    zaherica – bečka čokoladna torta
    ziher (zicer) – sigurno
    ziherica – sigurnosna igla
    ziherung – strujni osigurač
    zveknut – udaren, ukraden, zvrkast, bedast
    Ž
    žganci – palenta
    žemlja – pecivo
    žniranci – vezice za cipele
    žvajznuti – udariti
    —————————————————————-

  19. Comment by Daniela:

    thuesday, january 29th 2013 Alemka iz Toronta je pisala.
    oprostite, ne znam jeli ovo dobar način. voljela bi stupiti u kontakt s alemkom iz toronta.
    nešto mi govori da je to naša velikodušna domaćica koja nas je zajedno sa svojom predivnom obitelji otvorenih ruku i velikog srca primila u svoj dom – davne 1989. godine!
    ako ovo nije dobar način, ispričavam se svima.
    hvala na razumijevanju.

  20. Comment by jenny:

    Bok purgeri i svi vi kaj volite Zagreb, citajuci Purgerski rijecnik raspekmezila sam se od miline. Kak je to lepo cuti staropurgersku rijec. U Zagrebu vecinom nekakav cudan govor, svi zavijaju po (smijem rec?) bosanski. Jedan mali primjer: Razgovaram sa zenskom, po govoru 150 postotna Bosanka, a ja govorim kak sam naucila u pedestim godinama (rodjena 1952), onak lepo staropurgerski. Veli meni zenska: “A vi niste iz Zagreba?” A ja njoj: “Zakaj ne? Na to mi odgovori ta “Novozagrepcanka”: ” Zato sta Vi drugacije govorite”. Skoro me je slag trefil. Zato kaj ne govorim ko neki dojdeki nisam Zagrepcanka. Tak daleko smo dosli u Zagrebu….zato je bas fajn kaj su se nasli ljudi i njeguju nas lijepi KAJ…saljem vam purgerske puse…znate ono: “Jen poljupcek na tvoj gupcek to ti salje tvoj golupcek”..bok..

  21. Comment by Michaela Rejzkova:

    Lijepi pozdrav gospodine Kahlina,
    Vrlo sam ostala zatečena kad sam čitala svoj tekst na Vašoj stranici. To mi je čak i drago. Iako je više od godinu dana star, još uvijek vrijedi. Volim se vračati u Hrvatsku i posebno ovamo u Zagreb. Napokon ću blizu i živjeti nadam se…

    Lijepi pozdrav iz Češke

  22. Comment by Sandra Kahlina:

    pozdrav od jedne Kahlinke koja voli zgb

Leave a Reply